Zenica je ovog ljeta bila najtopliji grad u Bosni i Hercegovini, a često su zabilježene temperature iznad 40 stepeni Celzijusa što je Zenicu svrstavalo među najtoplije gradove u Evropi.
U samoj gradskoj jezgri prije 50-ak godina postojalo je nekoliko fontana koje su osim estetskog i urbanističkog rješenja ugodnog za oči, imale i svoju drugu funkciju – pitku vodu koja je služila da se građani osvježe. Danas su uglavnom oštećene, zapuštene… O njima gotovo da niko ne vodu brigu, a pitka voda iz javne česme postoji samo na jednom mjestu.
Iako su velike suše, u Zenici nema redukcije, ali ni pitke vode u javnim česmama. Nekada je na samom ulazu u Zenicu u blizini autobuske i željezničke stanice bila u funkciji fontana s pitkom vodom. Služila je putnicima namjernicima, a najčešće đacima i radnicima Željezare da se osvježe dok čekaju autobus.
„Bilo lijepo, moglo se osvježiti, moglo se umiti tu, uvijek svježa voda, osvježiš se, ideš dalje. Ja nigdje ne vidim da se ima javna voda da se može napiti“.
Čak i kod dvije velike fontane na kružnim tokovimna, jedna na ulazu u Zenicu, a druga u centru grada stoji jasan natpis – OPREZ! VODA NIJE ZA PIĆE.
Isti natpis i pored izvora u blizini pijace, jednog od najfrekventnijih dijelova grada. Nestale su i javne česme, a prije 100 godina svaki kvart, svaka mahala imali su svoje česme. Fontana kod spomenika Kameni spavač – bez vode.
„Moja je zamjerka gradskim očevima što su uništili izvorište gdje je bila prirodna voda koja se mogla na neki način analizirati, stavljati tabla da je voda za piće da bi putnik namjernik ili to stanovništvo moglo se to snabdijevati odnosno koristiti tu vodu odnosno konzumirati“, navodi Ibrahim Emić, hroničar.
U krugu RMU Zenica postojale su dvije fontane. Jedna iz doba austrougarske, a druga nastala 90 ih. Ni jedna nije u funkciji.
„Recimo kad krenemo od naselja Odmut on je imao dvije javne česme. Imao je Bojinu česmu po imenu starice Boje koja je tu imala kuću. Vidimo danas da se nazire tu Bojin vir. Naselje Sjemen je imalo svoju javnu česmu na uglu Sejmenske džamije“, dodaje Emić.
Od javnih česmi ostala su korita bez svoje osnovne funkcije, bez vode.
„Ni jedna česma ne radi, nigdje ne mogu natočiti vode“.
„Normalno da fali, da je bar u nekim dijelovima kao da je fontana kao što je na ulazu u Zenicu, možda bi bilo lakše građanima“.
Presušila je voda i u centralnom gradskom parku. Nekada je bilo ugodno mjesto za predah od gradske vreve i vrućine u dubokom hladu.
I dok obećavaju kule i gradove, Zenica nema ni jedan javni wc. A upravo na ovom mjestu nekada je bio izgrađen jedan od prvih javnih toaleta u Jugoslaviji.
I na kraju jedino mjesto s pitkom vodom je na Austrijskoj česmi ili kolokvijalno konjskoj ili konskoj koja se nalazi u centru grada. I tako dok čekaju svoj red da se osvježe, građani se pitaju šta li nas to čeka sljedeće i narednih godina, ako se ovako budemo odnosili prema najvećem bogatstvu naše zemlje – VODI.