Eldina Zolj-Balenović novinarka je, žena, majka, borac. Svoju borbu s karcinomom dojke pokušala je sročiti u knjizi ”Zapisi o nama”, no borba i dalje traje. Dok se bori za druge u radu udruženja i sama se svakodnevno suočava sa nedostatkom lijekova, skupom svakodnevnicom, a još skupljim neophodnim terapijama. Sjeća se tako žrtvi koje su članovi njene porodice podnosili da bi imali novca za njeno liječenje.
“I onkološki pacijenti su obični ljudi koji trebaju da žive, život je izuzetno skup. Znači čitave porodice trpe, odnosno ja kažem često čitave porodice su taoci jednog onkološkog pacijenta, jer čitave porodice rade za jednog onkološkog pacijenta zbog situacije i stanja u kojem smo se, ne našli, nego u kojem živimo već 20 godina”, kaže Eldina Zolj-Balenović.
A liste čekanja samo se pune već 20 godina. Preko dvije hiljade teško oboljelih pacijenata čeka na terapiju ili lijekove. Citostatika još nema, a kaže Eldina nije do novca već zbog tenderskih procedura, tako je i sa hormonskim terapijama. Nije globalni nedostatak, već nedostatak volje nadležnih, kažu iz udruženja oboljelih. Svu podršku imaju od doktora, koje kažu boli što pacijentima propisuju lijekove za koje znaju da ih neće moći dobiti.
“Svugdje u svijetu se revidiraju liste od četiri do šest puta godišnje, jer se uključuju novi lijekovi, Međutim kod nas pet i pol godina ta lista uopće nije promijenjena i to je dovoljna poruka za sve nas”, dodaje Eldina.
Sada slamka spasa onkološkim pacijentima u Kantonu Sarajevo pružena je u vidu dodatnih pet miliona maraka za liječenje. Od Federalnog zavoda Kanton je preuzeo odgovornost. Očekuju brže nabavke lijekova, smanjenje listi čekanja, ali i otvaranje mogućnosti za izmjene zakona kojima bi onima koji su duže od 30 dana na listi čekanja Fonda solidarnosti bilo omogućeno liječenje putem Kantonalnog zavoda.
“Ja se nadam da ćemo ubrzo očistiti ili drastično smanjiti tu listu pacijenata iz Kantona Sarajevo i da ćemo omogućiti njima duži i kvalitetniji život i bolju zdravstvenu uslugu”, kaže Enis Hasanović, ministar zdravstva KS.
I očekivano je da preko 300 teško oboljelih u Kantonu Sarajevo dobije mogućnost za liječenje.
No, na listama ostaju pacijenti iz drugih kantona. Čak i oni iz Tuzlanskog koji od marta prošle godine čekaju na nabavku aparata za zračenje. Četvrti put je uložena žalba na tenderu za nabavku, a agonija nastavljena. Pacijenti svakodnevno uz zloćudnu bolest, troškove koje ona nosi sa sobom, umor, psihički zamor moraju na zračenje ići put Zenice, Mostara ili Sarajeva. Zbog ponovnog pada tendera najavljen je skup podrške za 5. oktobar.
“Nije 5 do 12 nego je 12 i 5. Zaista davno je isteklo vrijeme čekanja, mi smo trebali ovo da uradimo davno. Mislim da je idealan dan, ne može nijedan političar pričati jer je predizborna šutanja. Ja sam i na svom Facebook profilu i Instagram profilu i zamolio da političari niti se oglašavaju niti dolaze na taj skup podrške”, ističe influenser Mirza Mustafagić.
Listi problema kraja i nema. Bez lijekova, sa mnogo troškova, a slaba podrška sistema. Iako je budžetom Federacije predviđeno više sredstava za Fond solidarnosti, izgleda da novac još nije operativan. Za to vrijeme liste oboljelih sve su duže, a liječenje sve više njih ni ne dočeka.
“Mi nemamo nažalost ni registar oboljelih. To je treći problem, znači onkološki pacijenti su u problemima… To je jedna rupa bez dna. Moram reći da u najboljem slučaju svake sedmice dijelimo smrtovnice jedne od žena koja je bila na listi čekanja, a preminula je”, kaže Eldina.
Kroz suze se tako sjeća preminulih, a nada se da će i drugi kantoni pokušati učiniti nešto kao Kanton Sarajevo, dok se ne iznađe sistemsko rješenje. Sve proteste jedni drugih podržavaju, pitajući se kako je moguće da tenderi za nabavke automobila, nove opreme i koječega uvijek prođu bez problema, a na citostatike i linearne akceleratore oboljeli moraju čekati i čekajući umirati.
