Brojni su izazovi sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom od fizičkih prepreka do socijalne stigme. Društvo često ne primjećuje sposobnosti osoba sa invaliditetom, fokusirajući se samo na njihove nedostatke. Osnaživanje zajednice kroz obrazovanje i podizanje svijesti može pomoći u smanjenju tih predrasuda.
Živjeti bez diskriminacije gotovo je nezamislivo Dženiti Bošnjak, samohranoj majci dječaka sa invaliditetom. Svaki dan i radna obaveza njima su izazov.
“Naša svakodnevnica je ispunjena teškim ili nepremostivim preprekama. Najveća prepreka nam je pristupačnost školi i odlazak na redovne kontrole. Diskriminacija naše djece je svako isključivanje ili ograničavanje u svakodnevnom životu”, ističe Dženita Bošnjak, samohrana majka dječaka sa invaliditetom.
Pored fizičkih barijera koje otežavaju pristup insititucijama i normalan tok života, zaposlenje je gorući problem, koji je često zanemaren. Iako zakone imamo njihova implementacija godinama izostaje, nejednakost u sticanju prava se razlikuje od kantona do kantona što rezultira time da su osobe sa invalidtetom često na rubu egzistencije.
“Mi konstantno moramo da radimo, nastojimo da pritišćemo, da država, tj. institucije donesu jedinstvena pravila, mi ne tražimo puno, tražimo jedinstvena pravila i da budemo tu negdje u našoj državi jednaki i da imamo jednak pristup svim, što znači jedan normalan život, ne samo osoba sa invaliditetom, nego čovjeka”, kaže Harun Aliefendić, predsjednik Koalicije organizacija osoba sa invaliditetom ZDK.
“Predrasude po meni su prvi problem, djeca dolaze sa nekom već otprilike razvijenom sviješću o osobama sa invaliditetom, znači, smatraju da te osobe ništa ne mogu raditi, da nisu sposobne svakodnevne obaveze obavljati, neki imaju i strah, djeca su po prirodi radoznala, međutim neka djeca imaju strah i pitati”, navodi Aida Medić iz Koalicije organizacija osoba sa invaliditetom ZDK.
Kada je u pitanju plan za pomoć i podršku udruženjima u Zeničko-dobojskom kantonu nadležno Ministarstvo svake godine izdvaja budžetska sredstva za finansiranje različitih projekata i programa.
“Kao dokaz da je Ministarstvo ozbiljan partner, ove godine smo s Koalicijom organizacija osoba s invaliditetom Zeničko-dobojskog kantona potpisali Sporazum o suradnji, kojim smo se i pismeno obavezali da ćemo i ubuduće raditi na unapređenju partnerskih odnosa s organizacijama osoba s invaliditetom”, navode iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice.
U konačnici živjeti sa invaliditetom, bio to nedostatak sluha vida i drugih vrsta invalidteta, stvaranje jednakog svijeta za sve, nije pitanje socijalne pomoći nego osnovnih ljudskih prava.