Arnes Talić maštao je o tome da postane fudbaler. Mladić porijeklom iz BiH, rođenjem iz Salzburga, karijeru je počeo u tamošnjem Red Bullu gdje su već u dvadesetim njegov san brzo prekinule povrede poslije kojih je izabrao posao po kojem je danas prepoznatljiv u cijeloj Austriji. Među 25 sudija u eliti zapravo je jedini “stranac” i jedan od onih pred kojima je, gledajući ocjene, svijetla budućnost.
Kao mlad shvatio je Talić koliko je važno izgraditi identitet te da nije dovoljno naučiti pravila fudbalske igre. Odzvonilo je vremenu kad je sudija bio N. N. lice bez personalitija, tamo neko u crnom… Uz posao sudije također nije zapostavio ni obrazovanje. Pored također radi u osiguravajućem društvu.
– Sudijsku karijeru sam počeo veoma rano. Da, maštao sam također kao i sva djeca da postanem fudbaler, zamišljao sam svjetla reflektora, ali u životu se desi ono što je suđeno. Povreda je moj put odvela u drugom smjeru i već u 20-tim na nagovor oca prijavio sam se na tečaj za suca i tako, malo po malo, stigao sam na najveći nivo u Austriji. To što sam barem malo nekada igrao fudbal danas mi, naravno, pomaže. Osjetiš igru više, bolje kontrolišeš situaciju na terenu, priča Talić na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Sa 30 godina u Austriji uživa veliki ugled. Ove sezone već je dijelio pravdu na četiri utakmice u Bundesligi.
– I pored toga još pet utakmica u 2. ligi te tri u OFB kupu. Sada kada me mlađi suci pitaju šta je formula, samo kažem – rad, rad i rad. Moja prva utakmica bila je 2011. kada sam sudio klincima do 12 godina, tako da… Važno je imati cilj. Od svih utakmica najviše pamtim prvu na visokom nivou kada sam sudio aktuelnom prvaku Šturmu koji ponekad bodri i do 16.000 navijača. Sad možete zamisliti kakva tu atmosfera bude.
U modernom fudbalu mnogi fudbaleri imaju ritual ili neki običaj prije utakmice. Kako se Talić priprema, pitamo ga.
– Već par dana prije utakmice kreću analize igrača, zatim samih klubova, do detalja moraš razraditi te stručne stvari. Uz sve to najvažniji mi je mir i – naša muzika. To me najviše opusti.
U austrijskoj ligi danas gotovo da nema kluba koji u svojim redovima nema barem jednog Bosanca. Ranije je sudio prijateljske utakmice i imenima poput Spahića, Kolašinca…
– U ovom poslu se često susrećem sa ‘našim’ igračima i naravno da se radujem svaki put kada neko uspije. Mi smo mala zemlja, nema nas baš mnogo. Posljednji put sam dijelio pravdu na utakmici između Austrije Klagenfurt i Wolfsbergera na kojoj je bio Adis Jašić, ali kada je počela utakmica, to se sve ostavi po strani. Nema privilegija (smijeh).
Kaže kako je jedini Bosanac koji dijeli pravdu u Bundesligi.
– Jedini sam glavni sudac, ali imaju još dvojica pomoćnih porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji također dobro kotiraju, tačnije Jasmin Šabanović i Edin Kudić. Na dobrom putu je i 24-godišnji Amar Rekik za kojeg sam uvjeren da će uskoro biti pod FIFA-inom značkom. Otac mu je iz Tunisa, a majka iz Bosne i Hercegovine.
Redovito prati i sve što se dešava u Bosni i Hercegovini. Za nekolicinu sudaca je i čuo.
– Za Irfana Peljtu, najprije, o tome koliko je uspješan najbolje govore utakmice koje je imao priliku suditi. I meni je cilj jednog dana biti na tom nivou. Znam za još nekolicinu sudaca o kojima sam čitao u našim medijima. Trudim se pratiti sve. Vidim da se počeo VAR koristiti, što je dobra stvar, želim im sve najbolje i ako budu bilo kada trebali neku informaciju ili pomoć – tu sam. Uvijek mi se mogu obratiti.
Talićev otac je inače rodom iz Bosanske Dubice, a majka iz Cazina.
– Dolazim često u Bosnu i Hercegovine, godišnje i po četiri-pet puta, tu se osjećam stvarno lijepo i ponosan sam na porijeklo, dodao je Talić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)