Brojni su planinari koji se odlučuju osvajati vrhove planina u zimskim uvjetima. Donosi to brojne benefite kao što su neopisiv osjećaj slobode, prekrasni zimski krajolici, čist zrak… Ipak, planine u zimskom periodu kriju i brojne opasnosti koje ugrožavaju zdravlje, a nerijetko i živote planinara. Pogotovo onih neiskusnih koji uspone često vide kao neodoljivu avanturu, piše Visitbih.ba
O opasnostima koji kriju planine prekrivene snijegom i kako spriječiti neželjene posljedice portal Visitbih.ba razgovarao je sa Zehrudinom Isakovićem, novinarom, publicistom, strastvenim i jednim od najpoznatijih planinara u Bosni i Hercegovini. Isaković kaže da su u posljednje vrijeme na brojnim planinama BiH, regije, ali i Evrope u posljednje vrijeme Gorske službe spašavanja ble izuzetno aktivne.
Najopasnije planine
“Troglav, Prenj, Bjelašnica, Kamniške Alpe, Švicarske Alpe… Na ovim planinama su se planinari povrijedili, izgubili, istraumirali…a, na žalost, bilo je i tragičnih ishoda”, kaže Isaković.
On zbog toga sve posjetitelje planina u zimskom periodu želi posjetiti na nekoliko činjenica koje su vrlo važne.
“Za početak, najopasnije planine su Prenj, Čvrsnica, Bjelašnica, Dinara i Maglić, a pod „posebnu pažnju“ dodao bih i Vlašić, Vranicu, Visočicu, Zelengoru, Lebršnik, Velež i Volujak. Sve ture koje u sebi imaju nagibe viši od 40 stepeni, kraški teren s rupama koje su prekrivene nestabilnim snijegom, te stijene i rubove sa potencijalnim sniježnim strehama u ovom periodu ultimativno treba izbjegavati”, naglašava Isaković.
Iz sličnih razloga, naveo je i regionalna gorja – Slovenske alpske vrhove, vrhove Prokletija sa strmim i izloženim prilazima, crnogorske planine u regijama Durmitora, Kučkih i Moračkih planina…
“Na našim područjima zimski odlasci na planine su puno opasniji nego ljeti, a ključne zimske opasnosti su hladnoća, lavine, orkanski vjetrovi, skrivene rupe u snijegu, poskliznuća, padajući komadi leda i sniježne strehe, te smrzotine i eventualno snježno sljepilo”, naglašava on.
Dodaje da se lavine uvijek javljaju kada su velike temperaturne razlike između noći i dana, nakon svježih padavina. Ističe da u lavinozna područja ne treba ići nakon velikih padavina, posebno popodne kada lavine počinju „raditi“. Kod sebe treba imati opremu koja će ostaviti trag iza vas, o čemu se možete informirati na planinarskim školama, kod iskusnijih kolega, u planinarskoj literaturi, internetu…
“Ako niste iskusan planinar, nemojte ići na područja koja su strmija od 35 stepeni, pogotovu ne sami. Usponi na gotovo sve vrhove više od 2.000 metara u BiH i regiji, kao i na neke niže vrhove, u zimskim uslovima zahtijevaju upotrebu cepina i dereza. Čest je slučaj da nas zavede prvi dio koji je obično manje strm, s mekšim snijegom. I sve je uredu, dok nakon nekoliko stotina metara ne ustanovite da se u međuvremenu snijeg pretvorio u led, da je stmina mnogo veća i da više ne možete ni gore, ali ni nazad”, naglašava Isaković.
Oprema nije dovoljna
Ističe da zimsku opremu nije dovoljno imati već da je treba znati pravilno i koristiti.
“Odvojite vrijeme i završite planinarsku školu, alpinistički tečaj, posavjetujte se s članovima Gorskih službi spašavanja. Pravilna i stručna upotreba cepina je od životne važnosti. Posebno u slučaju iznenadnog poskliznuća. Isto je i s derezama. Ako ste planinar početnik, ne penjite se na strme vrhove bez osiguranja i bez iskusnijih partnera. Pod ovim podrazumijevam zimske uspon na vrhove Prenja, Maglića, Čvrsnice, Zelengore, Volujaka… Ukoliko se želite zimi penjati na ozbiljne planine alpinistički tečaj je obavezan”, poručuje on.
Dodaje da je od izuzetnog značaja da slušate vremensku prognozu. Ako negdje idete prvi put, dobro se informirajte o usponu – koliko traje, tehničke pojedinosti, prilaz i silaz… i „pred ogledalom se zapitajte jesam li ja spreman za ovo, imam li dovoljno iskustva…“.
“Izbjegavajte vlastiti život ubacivati u bisage tuđih briga. Morate biti odgovorni, kako prema sebi, tako i prema drugima. Nemojte svojom nepromišljenošću i druge dovoditi u opasnost. Najbolja prevencija nesreća jeste da planinu, prije svega, poštujete. Planina se poštuje tako što se uvažavaju opasnosti koje skriva. Drugi dio prevencije nesreće na planini jeste da (upo)znate sebe i svoje mogućnosti. Budite iskreni prema sebi, nemojte da vam ambicija bude veća od mogućnosti, pa će i planina biti milostiva prema vama”, kaže Isaković.
Na kraju poručuje:
„Pamet u glavu. Pred svaki polazak na planinu sjetite se svih onih koji vas vole i koje volite, pripremite se za najgore pa se ono neće ni dogoditi“.
(Visitbih.ba)