Ovog vikenda Livno je bilo u znaku događaja posvećenih osobama s Down sindromom, kao i djeci i mladima s invaliditetom, a kruna svih tih zbivanja bila je Treća inkluzivna modna revija naziva „Mogu, znam, hoću“. Organizirale su je dvije livanjske udruge, Udruga roditelja djece s poteškoćama u razvoju „Put u život – PUŽ“ i Marijanska vinkovska mladež.
Cilj svih događanja bio je skrenuti pozornost javnosti na osobe sa smetnjama u razvoju, a vrhunac je bila modna revija na kojoj su Pužići, od onih najmlađih do najstarijih, hrabro prezentirali sportsku i modnu odjeću. Pitamo je li bilo treme:
„Bilo je, ali rekao mi je tata: Nema treme. Ne boj se, kako si drugi put uradio možeš i sad. Samo se ne boj, sine“, priča Mario.
„Puno mi znači. Imam puno prijatelja, prijateljica i nadam se da će nas svi gledati“, kaže Suzana.
„Baš je lijepo, večeras je sve ekstra, puno svijeta. Baš mi je drago što ima i ovako bih mogao dogodine, ako treba“, govori Dominik.
„Prije samog ovog događanja nervozni su, jedva čekaju kad će, ali kad dođu kući poslije toga – mjesec su dana druga djeca“, kaže Dominikov otac Zoran Čečura.
U svemu tome nemjerljiva je uloga njihovih volontera, a nadaju se institucionalizaciji svoje udruge.
„Mi smo roditelji pretežno u godinama, ne možemo više pratiti svoju djecu. Puno nam pomažu s djecom oko radionica, druženja, socijalizacije, sve što je našoj djeci potrebno“, ističe Nataša Kalfić, Mariova majka i tajnica Udruge PUŽ, Livno.
„Svi mi koji zastupamo neke institucije, nosimo neke pozicije, trebali bismo se zadati u tom smjeru da ova udruga jednog dana stane u okvire institucija, da olakšamo roditeljima, njihovim obiteljima“, poručuje Darko Čondrić, gradonačelnik Livna (HDZBiH).
„Da se ne zadržavamo samo na ovim humanitarnim akcijama, nego krenuti s profesionalnim radom u kojem će oni dobiti terapije koje će im odgovarat, svakome individualno“, dodaje Matea Visković, edukacijska rehabilitatorica i predsjednica Marijanske vinkovske mladeži.
U Udruzi su ponosni i na činjenicu da imaju više volontera nego djece, što nema niti jedna druga sredina, a pogotovo ne toliko stručnih poput rehabilitacijskih edukatora, psihologa, logopeda i medicinskog osoblja.