Bosna i Hercegovina posljednju godinu bilježi značajne pomake u modernizaciji i jačanju Oružanih snaga, ističu iz Ministarstva odbrane BiH. Pokrenut je ambiciozan desetogodišnji program obuke čak 60 pilota Oružanih snaga BiH, što predstavlja izuzetan rezultat, čak i za mnogo veće i brojnije vojske.
Redovna opskrba
U okviru NATO-ovog programa jačanja odbrambeno-sigurnosnog sistema (DCB), Bosni i Hercegovini donirana je i manja bespilotna letjelica, uz kompletnu obuku pilota i tehničkog osoblja koje će upravljati i održavati ovaj napredni sistem.
Osim toga, u završnoj je fazi i donacija četiri moderna oklopna vozila KIRPI II, koja su dio šireg plana nabavke ukupno 32 ovakva vozila. Nakon završetka carinskih procedura, vozila će biti isporučena Oružanim snagama BiH, navodi ministar odbrane Zukan Helez.
Posebnu pažnju privukla je i osigurana donacija antidron sistema, odgovor na sve izraženiju prijetnju izviđanja vojnih lokacija, što je Ministarstvo odbrane BiH ocijenilo kao prioritetnu prijetnju u protekloj godini.
Veliki iskorak očekuje se i na polju helikopterskih kapaciteta: Najavljena je donacija helikoptera UH-1H za potrebe zračnih snaga OSBiH, čija se isporuka planira za jesen 2025. godine. Uz to, dogovoren je i program obuke osam pilota na simulatorima Bell platforme, što će omogućiti značajne uštede u radu i održavanju helikoptera.
Ministar Helez je također najavio da je odobrena donacija dva drona TB2 Bayraktar.
Dok se u Bosni i Hercegovini često s ponosom ističu ove nabavke vojne opreme poput turskih Bayraktara i oklopnih vozila KIRPI, kada zagrebemo ispod površine, otvara se mnogo ozbiljnija priča o realnim kapacitetima i ograničenjima Oružanih snaga BiH. Potražili smo odgovore od vojnih stručnjaka na pitanja koliko je, zapravo, učinkovita ta oprema i koliko doprinosi modernizaciji vojske, te šta nam nedostaje da bismo govorili o ozbiljnoj odbrambenoj sposobnosti.
Prije svega, iako je Bayraktar TB2 prepoznat kao simbol modernog ratovanja, bespilotna letjelica sposobna za izviđanje i precizne udare, u bh. kontekstu on je više simbolični trofej nego praktična prednost.
– Nama Bayraktar ne treba, nemamo čak ni municije za njega, kaže za Oslobođenje Berko Zečević, vojni analitičar.
On napominje da bez adekvatne logistike i redovnog opskrbljivanja, ovakvi dronovi ostaju praktično beskorisni.
– Bosni i Hercegovini trebaju bespilotne letjelice malog i srednjeg dometa, koje mogu da nose bojeve glave, ističe Zečević.
Kada je riječ o oklopnim vozilima KIRPI, situacija je nešto bolja.
Zečević napominje da se ona pokazuju izuzetno pouzdanim u transportu trupa, naročito u složenim terenskim uslovima u BiH. No, i ovdje nedostaje ključni faktor – održavanje. Vojska nema vlastite pogone za popravke i održavanje, što znači da svaki ozbiljniji kvar zahtijeva pomoć iz inostranstva.
Problem logistike, prema riječima vojnog analitičara, predstavlja kičmu svakog ozbiljnog vojnog sistema.
Skupo održavanje
– OSBiH nema adekvatne kapacitete za servisiranje ni vlastitih helikoptera, tehničari i stručnjaci moraju dolaziti iz Njemačke, što je skupo, sporo i neodrživo u kriznim situacijama, naglašava Zečević.
Postaje jasno da bi prioriteti modernizacije trebali biti bespilotne letjelice malog i srednjeg dometa, namijenjene direktnoj odbrani teritorija, kao i ulaganje u domaću logističku mrežu. Sve dok domaća industrija i vojna infrastruktura ostaju zapušteni, Oružane snage BiH biće ograničene na politički i simbolički nivo, bez stvarne operativne snage na terenu.
Dakle, modernizacija se ne mjeri brojem novih dronova na papiru, nego sposobnošću da se ta oprema održava, koristi i nadograđuje u realnim uslovima.