Sezona zove, Sambucus nigra, kod nas poznatije kao zohva ili bazga, uveliko je počela, a sudeći po interesovanju otkupljivača i trenutnim cijenama – ova godina bi mogla biti veoma isplativa za sve koji se odluče na branje.
No, uz dobru zaradu, neophodno je da berači pokažu i dozu odgovornosti prema biljkama i prirodi.
Gdje raste zova?
Zova je višegodišnja listopadna biljka koja najčešće raste na osunčanim i vlažnim staništima – uz ivice šuma, šumske puteve, potoke, livade, rubove njiva i starih voćnjaka. Raste samoniklo, a vrlo često je možemo pronaći i u seoskim dvorištima gdje je ostavljena “da miriše”, ali i da koristi.
Cvjetanje počinje krajem maja i traje tokom juna, u zavisnosti od nadmorske visine i lokalnih klimatskih uslova. Cvjetovi su sitni, bijeli, intenzivnog mirisa, skupljeni u velike štitaste cvasti.
Samo zreo cvijet i pažljivo!
Za potrebe otkupa i prerade beru se isključivo potpuno rasklopljeni i zreli cvjetovi. Nezreli ili tek otvoreni cvjetovi imaju slabiju aromu i manju vrijednost, dok prezreli brzo otpadaju i nisu prikladni za dalju obradu.
Berbu treba vršiti isključivo makazama ili nožićem, kako se ne bi oštetila biljka. Važno je ne lomiti grane ili čupati cijele stabljike, jer time dugoročno uništavamo zovinu populaciju. Za dosezanje viših cvasti preporučuje se korištenje štapova s kukom, merdevina ili sličnih pomagala – nikako lomljenje stabla.
Iskusni berač može dnevno nabrati 20 do 30 kilograma svježeg cvijeta, što je značajan potencijal kada znamo da je trenutna otkupna cijena oko 4 KM po kilogramu svježe zove.
Ljekoviti biser iz prirode
Zova je od davnina poznata po svojim ljekovitim svojstvima. Svježi cvijet koristi se za pripremu sokova, sirupa, likera i osvježavajućih napitaka. U narodnoj medicini poznata je kao prirodni saveznik protiv prehlade, gripe, kašlja i groznice.
Međutim, najvišu tržišnu cijenu postiže suhi cvijet, koji se koristi u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, kao i u čajnim mješavinama.
Da bi se dobio 1 kilogram suhe zove, potrebno je 5 do 6 kilograma svježe, u zavisnosti od uslova sušenja.
Postoje tri načina sušenja zove:
Prirodno – u hladu, prozračnom prostoru, bez direktnog sunca. Cvjetove rasporediti u tankom sloju na mrežu ili čistu podlogu.
U sušarama – na temperaturi od 35 do 40°C, uz dobru ventilaciju. Više pogodno za veće količine.
Sušenje ventilatorima – gdje se prostorija provjetrava i pospješuje isparavanje vlage iz biljnog materijala.
Osušeni cvijet zadržava ljekoviti sastav i jak miris, a njegova tržišna cijena trenutno prelazi 30 KM po kilogramu, što ovu biljku čini izuzetno profitabilnom za skupljanje, ali samo uz pravilan pristup.
Ne lomite grane
Na kraju, želimo apelovati na sve berače da se prema prirodi odnose odgovorno i održivo. Sve češće svjedočimo lošim praksama gdje se zova nemilice lomi, čupa iz korijena ili se granje lomi da bi se “brže” nabrala količina. Takvo ponašanje uništava ne samo jedno stablo, nego i potencijal zarade za naredne godine.
Koristite alate, pomagala i strpljenje. Priroda će vam višestruko uzvratiti piše Agroklub.
