Elektroprivreda Republike Srpske je dovedena do krajnjeg ruba opstanka. Ne postoji mogućnost da Vlada RS-a spasi Elektroprivredu od prodaje. Vlada mora da je proda, inače slijedi potpuni ekonomski kolaps. Elektroprivreda RS-a ne može da plati dugove i potencijalne gubitke. Ekonomista Aleksa Milojević kaže kako su bilansi Elektroprivede Republike Srpske frizirani i dodaje da su gubici daleko veći. U takvim uslovima, tvrdi Milojević, Elektroprivreda RS-a ne može da opstane, a dodatno je opterećavaju i arbitražni sporovi teški nekoliko stotina miliona maraka.
Peglanje faktura
– Elektrogospodarstvo Slovenije od 2014. vodi arbitražu protiv BiH tvrdeći da je oštećeno zbog nepoštovanja ugovora o isporuci električne energije iz Rudnika i termoelektrane (RiTE) Ugljevik. Donesena je presuda kojom je RiTE Ugljevik obavezana da plati 67 miliona evra odštete za neisporučenu struju, te da omogući ponovno preuzimanje trećine proizvodnje. Zbog kamata koje su narasle na gotovo isti iznos kao i glavnica, slovenačka kompanija traži dodatnih 67 miliona evra, podsjeća Milojević.
Zbog finansijskog pritiska, u rješavanje problema uključila se i zvornička privatna firma Nova Alumina, nudeći Elektroprivredi RS-a otkup duga prema Slovencima. Međutim, Sindikat RiTE Ugljevik ovu ponudu tumači kao prikrivenu privatizaciju strateškog resursa. Direktor Nove Alumine Zoran Stevanović kaže kako su poslali ponudu, ali ih nije niko kontaktirao, te da se radi o ponudi za pomoć, a ne privatizaciji.
– Mi smo ponudili da pomognemo Elektroprivredi. Milion evra mjesečno plaćamo račun za struju. Dio da se plaća, a ostatak da se pegla kroz fakture. Nikakav pokušaj ulaska u vlasništvo ne postoji. Ugljevik vrijedi manje nego što duguje, rekao je Stevanović.
Vršilac dužnosti direktora Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović navodi kako je Nova Alumina iz Zvornika izrazila spremnost da preuzme rizik naplate potraživanja, te da zamijeni HSE kao povjerioca i stranku u arbitražnom postupku pred Arbitražnim sudom u Washingtonu.
– Realizacijom predloženog svi sporovi između HSE i RiTE Ugljevik bi se smatrali okončanim i stranke bi povukle sve međusobne tužbe, uz odricanje od postojećih i daljih tužbenih zahtjeva. Slovencima smo ponudili i mogućnost realizacije zajedničkih projekata na teritoriji Republike Srpske, ističe Petrović.
Petrović je rekao da ne postoji ličnost koja bi potpisala obavezu da se izvrši privatizacija ili ulazak u kapital, sudski spor ili arbitražu koja bi dovela do privatizacije tog preduzeća. On je istakao da je dokapitalizacijom od 20 miliona KM Elektroprivreda kao matično preduzeće u ime Vlade Republike Srpske povećala vlasništvo u Rudniku i Termoelektrani Ugljevik za nekoliko procenata, odnosno na oko 85 odsto.
– Nedostaju nam još dvije dokapitalizacije, na kraju 2026. godine bićemo vlasnik oko 90 odsto RiTE Ugljevik i onda ćemo moći otkupiti sve ostale akcionare. Cilj je da po toj dinamici RiTE Ugljevik 2027. bude 100 odsto u vlasništvu ERS-a, odnosno Vlade Republike Srpske. Ova vlast, za razliku od nekih prethodnih, radi deprivatizaciju, odnosno povećava vlasništvo Vlade RS-a u preduzećima iz sastava ERS-a, kazao je Petrović.
Ministar energetike i rudarstva Petar Đokić rekao je ranije da privatizacija ERS-a nije u programu Vlade Republike Srpske. On je naveo da će dokapitalizacija biti izvršena prema metodu koji je već javno objavljen kako bi se stvorili svi preduslovi da se obezbijede sredstva kao učešće ERS-a, odnosno Hidroelektrana na Trebišnjici u izgadnji ovog projekta.
Ekonomista Svetlana Cenić kaže da je pravno upitno da li Slovenci mogu da prodaju dug Novoj Alumini, koja posluje u okviru grupacije Pavgord te da takav scenarij otvara i pitanje moguće privatizacije RiTE Ugljevik.
– Kompanija Pavgord je, otkupljući od Vlade RS-a dug Fabrike glinice Birač u Zvorniku, praktično taj posao pretvorila u preuzimanje najprofitabilnije kćerke kompanije – Alumine. Nije moguće da neko plati milione bez jasnog ugovora. Pitanje je koliko je to uopšte zakonski regulisano. Slovenci znaju šta rade, poznaju budžetski sistem i razumeju razliku između privatnog i javnog vlasništva. Biraju spor, ali siguran prihod. Čak i da Elektroprivreda RS-a sutra bankrotira, budžet Republike Srpske mora da stane iza nje, jer je to državno vlasništvo, kazala je Cenić.
Podsjećamo, slovenačka firma traži da joj termoelektrana isplati novac na osnovu ulaganja do početka devedesetih godina prošlog vijeka, odnosno u vrijeme kada je postojala bivša Socijalistička federativna republika Jugoslavija (SFRJ). Termoelektrana Ugljevik, izgrađena 1985. godine, bila je zajednički projekat više republika bivše Jugoslavije. Tada je Elektroprivreda iz Slovenije uložila novac u zamjenu za trećinu proizvedene struje, koja se isporučivala do 1992.
Slovenci su 2014, nakon višegodišnjih pokušaja da ostvare svoja prava pred domaćim sudovima, koji su se proglasili nenadležnim, pokrenuli međunarodni spor. Istovremeno, zatražili su i arbitražu u Beogradu, gdje je 2023. donesena presuda kojom je RiTE Ugljevik obavezan da plati 67 miliona evra odštete za neisporučenu struju, te da omogući ponovno preuzimanje trećine proizvodnje. Presuda je djelimično sprovedena, Ugljevik je obnovio isporuku električne energije Sloveniji, ali dugovanja su ostala.
Kamen oko vrata
Novinar portala capital.ba Dejan Tovilović, koji godinama prati stanje u energetskom sektoru Republike Srpske, ističe da ubacivanje još jedne strane u ionako komplikovanom sporu RiTE Ugljeviku samo kači dodatni kamen oko vrata.
– Takođe, ostavlja se prostor za privatizaciju na mala vrata, što su radnici među prvima prepoznali. Ne vjerujem u priče o solidarnosti, suosjećajnosti i patriotizmu kada je biznis u pitanju. Za RiTE Ugljevik nema dobrog rješenja. Može se pričati samo o onom koje će izazvati manju štetu, rekao je Tovilović.