Koliko je burno na političkoj sceni unutar Bosne i Hercegovine, toliko je i na vanjskopolitičkoj sceni. Bosna i Hercegovina ima 44 ambasade, šest generalnih konzulata i šest misija po raznim osnovama. Ambasadore imenuje Predsjedništvo BiH, odnosno svaki član, i to prema nacionalnosti. Uslovi su visoka stručna sprema i dobro poznavanje bar jednog stranog jezika. Često bh. diplomate ne ispunjavaju ni te osnovne uslove, a njihovo imenovanje izaziva nezadovoljstvo.
Trenutnim kadriranjem i izborom diplomata Bosne i Hercegovine u svijetu nezadovoljni su u Hrvatskom narodnom saboru. Kako ističu, za njih je problem nepostojanje legitimnog predstavnika sva tri konstitutivna naroda na međunarodnoj sceni. Predsjednik Glavnog vijeća HNS-a, Božo Ljubić, tvrdi da su imenovanja ambasadora uvjetovana nemogućnošću hrvatskog naroda da bira svoje legitimne predstavnike.
“Kada bi Hrvati imali priliku imati legitimnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, onda bismo na višoj razini u svijetu imali 14 najviših diplomata, veleposlanika i konzula. U tom periodu, kada Hrvati nemaju legitimnog člana Predsjedništva BiH, dešavale su se jako bizarne stvari. Možda je najbizarniji slučaj ambasadora Nerkeza Arifhodžića, koji je bio ambasador iz hrvatske kvote u Rimu, a prije toga je bio ambasador u Ankari i Azerbejdžanu kao Bošnjak”, kazao je Ljubić. (23. 6. 2025)
Zato u HNS-u nude rješenje. Predlažu da se u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine uvede još jedan zamjenik, s ciljem postizanja boljeg konsenzusa. Za sada je samo jedno ministarstvo tako organizovano i to Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine, zbog svoje specifičnosti. To bi dalje uvjetovalo i promjenu Zakona o Vijeću ministara BiH, pa stoga postoji mišljenje da je ovo teško provodivo.
“To bi vjerovatno neke stvari popravilo, u smislu kadrovskog djelovanja unutar ministarstva. Nisam siguran da to može proći, tako da mislim da se radi o jednom razmišljanju iz ugla jednog naroda, iz ugla jedne partijske strukture koja bi imala neke dobre argumente, ali ne mislim da je realno da takva inicijativa prođe”, smatra bivši ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak.
“Ministarstvo odbrane je specifično i ima dva zamjenika, ostala sva ministarstva imaju zamjenike i to će tako ostati. Mi kada bi dopustili da sada svako ministarstvo ima još jednog zamjenika, ne samo MVP već sva ministarstva, to bi bilo spuštanje nadležnosti”, kaže ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić.
Dosadašnja praksa pokazala je da su kadrovi koje Bosna i Hercegovina šalje na međunarodnu scenu bez osnovnih kvalifikacija. Nisu karijerne diplomate i nije rijedak slučaj da slijede politiku člana Predsjedništva koji ih bira ili stranke ili čak štite interese entiteta, direktno radeći protiv države za čije interese bi se trebali boriti.
“Kompetencija je da si dobar sa onim ko je u Predsjedništvu i bit ćeš imenovan. I po potrebi promjeniš nacionalnost. Evo, gospodin Nerkez Arifhodžić je već treća nacionalnost, stalno je veleposlanik. Bio je Ostali, pa je bio Hrvat, pa je danas Bošnjak. Znači, po potrebi se očituješ. Nije bitno ni obrazovanje”, tvrdi zastupnik HSS-a u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Mario Karamatić.
“Ono što znam, iz aspekta svoje stranke, da je Komšić ta imenovanja vršio tako da ja ne znam ni jednog stranačkog čovjeka da je imenovan za ambasadora, što se tiče njega. Imenovani su oni ljudi koji su imali iskustvo u diplomatskom svijetu ili su bili ljudi koji su mimo stranke nekim svojim aktivizmom zaslužili da budu na mjestu ambasadora”, navodi zastupnik DF-a u ZD PFBiH Mahir Mešalić.
“Željko Komšić je od svog prvog mandata uključivao građane i predstavnike hrvatskog naroda, možda oni nisu bili iz HDZ BiH, ali, evo da pomenem jednu koja je popularna, poznatija ličnost, Željana Zovko. Nju je Komšić imenovao na tri destinacije i ona se sada nađe da kritikuje, a ona je bila iz HDZ BiH i te optužbe nisu validne”, kaže bivši ministar vanjskih poslova i ambasador BiH u SAD Sven Alkalaj.
Bosna i Hercegovina jedina je zemlja u Evropi koja nema zakon o vanjskim poslovima. Činjenica da nema konsenzusa za njegovo usvajanje govori o koliko kompleksnoj i osjetljivoj tematici je riječ. Svemu ovom treba dodati da članovi Predsjedništva BiH, ma ko oni bili, imaju dogovor da se jedan drugom ne miješaju u izbor ambasadora.
