Kenan Kodro nikada nije tražio pažnju – ona mu je nerijetko dolazila sama, često i kad je nije želio. Kao sin legendarnog Mehe Kodre, odrastao je pod svjetlima prezimena koje nosi težinu, ali je od prvog dana odlučio da svoju karijeru gradi vlastitim tempom – bez pompe, bez izjava koje pune naslovnice, ali s puno rada i dostojanstva.
Od brežuljaka Baskije, preko Njemačke, Švicarske, Danske, Mađarske, pa do Turske – iza njega je bogato internacionalno iskustvo. Posljednju sezonu proveo je u Gaziantepu, gdje je nastupao kao posuđen igrač Ferencvaroša, a od 1. jula trebao bi se vratiti u redove mađarskog prvaka s kojim mu ugovor traje do ljeta 2026. godine. I druge opcije su na stolu.
No, dok klupska budućnost ostaje otvorena, reprezentativna priča je zatvorena stranica. Kodro se iz nacionalnog tima Bosne i Hercegovine povukao dostojanstveno i bez buke, ali s porukom koja se nije mogla ignorisati: “Zbog pojedinaca koji svjesno uništavaju bh. fudbal.” Teško mu je pao i način na koji je smijenjen njegov otac – bez pojašnjenja, bez podrške, bez elementarnog poštovanja. A možda je upravo ta šutnja, njihova zajednička, gorka i ponosna, rekla više od bilo kakvog saopštenja.
Posljednji put smo se sa Kenanom čuli u decembru. Tada je, bez puno okolišanja, rekao: “Pričat ćemo kad sezona završi – obećavam.” I obećanje je ispunio. Za Reprezentacija.ba portal sada govori u drugačijem tonu. Sezona u Turskoj je završena, posudba u Gaziantepu okončana, a budućnost u Ferencvarošu još uvijek otvorena. Naravno, nije mogla izostati ni tema koja je najviše odjeknula – njegovo povlačenje iz reprezentacije.
– Da, završila se posudba u Turskoj i od 1. jula se vraćam u Ferencvaroš. I ranije su me zvali turski klubovi, želio sam osjetiti taj njihov fanatizam, tamo ljudi zaista žive za fudbal. Ljudski gledano, bilo je to lijepo iskustvo, ali volio bih da sam igrao više. Nakon dolaska još jednog napadača, profila koji je više odgovarao treneru, moj status se promijenio. Ipak, zabio sam osam golova i to nosim sa sobom – priča Kodro za Reprezentacija.ba portal.
Ugovor s Ferencvarošem veže ga još dvije godine, ali dolazak novog trenera donosi i novu neizvjesnost.
– Moja ideja je da se vratim, priključim pripremama i pokušam se nametnuti. Ljeto je u fudbalu uvijek nepredvidivo – sve je moguće. Ipak, volio bih ostati. Poznajem ligu, igrao sam ranije u Fehérváru gdje sam bio kapiten. Bilo je teško otići, razmišljao sam šta i kako, ali Ferencvaroš je najbolji klub u Mađarskoj i činilo se na kraju to kao logičan korak.
Na njegovoj fudbalskoj mapi redom su se upisivale Španija, Danska, Švicarska, Njemačka, Mađarska i Turska. Prošao je mnogo toga, ali se nikada nije izgubio. Na svoj put gleda smireno — bez gorčine, bez žaljenja, svjestan da je svaki korak imao svoju vrijednost.
– Naravno da se ponekad zapitaš: “Jesam li mogao drugačije?” Ali donosiš odluke u trenutku i nikada ne znaš unaprijed je li to pravi put. Najlakše je gledati druge i misliti da je moglo bolje, ali ima i ona druga strana – mnogi koji su sa mnom počinjali više nisu u fudbalu. Ja sam ponosan na to gdje sam sve bio, šta sam naučio i koga sam upoznao. Kada sve završi, reći ću da je vrijedilo.
A ako postoji jedno mjesto koje je nosilo poseban osjećaj pripadnosti – onda je to Osasuna.
– Imao sam puno lijepih momenata, ali najponosniji sam na period u Osasuni. To je bio početak moje prave karijere. Dali su mi povjerenje, slobodu u igri i na kraju smo ušli u La Ligu. To ne zaboravljaš. Upravo iz Osasune sam otišao u Bundesligu, u Mainz.
U jesen 2023. Kodro je donio odluku koja je iznenadila mnoge – povukao se iz reprezentacije Bosne i Hercegovine. Iza toga nije stajao impuls već duboko razočaranje.
– Ta odluka nije bila laka. Igrao sam sedam i po godina, sa srcem, uvijek rado dolazio na okupljanja. Ali, kada u tom momentu vidiš da pojedinci ne rade u interesu bh. fudbala, onda ne želiš biti dio toga.
Jedan od glavnih razloga bio je i način na koji je otac Meho Kodro – bivši selektor i fudbalska ikona – smijenjen poslije svega dvije utakmice. Bez objašnjenja, bez poštovanja.
– Nisu bili fer prema njemu. Bio je pravi čovjek za taj posao, sa znanjem, iskustvom, karakterom. Danas ne vidim trenera u BiH koji je bolji od njega. Znam koliko je živio za reprezentaciju i pogodilo me kako su se ponijeli. Sad je u Veležu – klubu koji mu mnogo znači – i sretan sam što ga vidim motivisanog, posvećenog, još boljeg.
Njihova zajednička epizoda u reprezentaciji – otac selektor, sin napadač – bila je rijetkost na svjetskoj sceni. No, za njih to nije bilo novo.
– Već smo to prošli kada sam sa 17 godina prešao u drugi tim Real Sociedada, i tada je on bio trener. Bilo je izazovno i meni i njemu, ali na terenu je uvijek bio profesionalan odnos. Bilo je posebno ponovo dijeliti taj prostor.
Povratak u Ferencvaroš je prvi korak. Sljedeći? Možda povratak kući – ne u Mostar, nego u svoju drugu fudbalsku domovinu Španiju.
– Želja mi je da za sezonu, dvije ili tri, ponovo zaigram u Španiji. Prva ili druga liga – nebitno. Tamo sam se najljepše osjećao. To je moja druga kuća i mislim da ću tamo završiti karijeru – otkrio je Kenan Kodro u razgovoru za Reprezentacija.ba portal.
Gdje god da nastavi karijeru, jedno je sigurno – Kenan Kodro će ostati dosljedan sebi. Nema tu velikih riječi, nema buke – samo iskreni odnos prema fudbalu, ljudima i vrijednostima koje nosi. A kada dođe trenutak da se oprosti od terena, iza njega će ostati priča o igraču koji je znao gdje mu je mjesto, ali nikada nije zaboravio ko je.
(Reprezentacija.ba)
