Oni žive u Srebrenici 365 dana godišnje. Mladi su, obrazovani, grade svoje porodice i odgajaju djecu u ovom gradu. Oni su nova generacija, nada za budućnost Srebrenice.
U Srebrenicu su se 2002. godine vratili njegovi roditelji i pokrenuli restoran koji je postao mjesto okupljanja svih posjetilaca Srebrenice. Avdo Purković je nastavio tradiciju i dalje proširio posao.
“I uslužne i proizvodne djelatnosti zahtijevaju da ima neko ko će tu uslugu ili proizvod koristiti. Mi ovdje toga, nažalost, nemamo. Vrlo je mali broj stanovnika da bismo imali i pekaru i butik i poslastičarnu… Imamo potencijal u Banji Guber, jezeru Perućac i kanjonu Drine, koji je treći po dubini u svijetu. Mi moramo raditi da gosti dođu i obiđu ove ljepote kojima mi raspolažemo. Imamo mladih ljudi koji su inteligentni, koji raspolažu znanjima i žele da žive tu, da im djeca odrastaju tu, da grade budućnost tu, ali im fali da im neko da malo vjetra u leđa”, kaže preduzetnik Avdo Purković.
Ona je prvi kontakt za sve posjetioce Memorijalnog centra. Svojim predanim i odgovornim pristupom poslu, ova mlada Srebreničanka šalje najljepšu poruku o svom gradu. Almasa Salihović-Huseinović portparolka je Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari:
“Nikada nije zaživjelo to da se opština ponovo digne na noge iako postoje i velike mogućnosti za to. Međutim, potrebna su ulaganja, potrebno je da ekonomiju dignemo. Samim tim stanovništvo bi ostajalo u gradu. Obnova Banje Guber bi bila toliko svijetla tačka za povratak i za zadržavanje stanovništva. Ono što je vratilo ljude ovdje jesta ta ljubav prema svom mjestu koju su zadržali i nakon genocida. Međutim, ovdje je potrebno da ekonomija zaživi, a to nije do običnog naroda, to je do politike ove opštine, politike RS-a, u krajnjem slučaju politike BiH. I činjenica jeste da mi za Srebrenicu moramo imati neki poseban ekonomski status koji bi pomogao da se ova opština ponovo digne na noge”.
Adem Mehmedović je hroničar Srebrenice. Napominje da grad u kojem život u kontinuitetu traje 2000 godina – treba da ima i budućnost.
“Pet srednjovjekovnih gradova na području opštine Srebrenica, Banja Guber, jezero, idealni turistički potencijali za razvoj – sve to treba iskoristiti. U Srebrenici se može živjeti od svog rada, imamo primjere mladih vrijednih ljudi koji su ovdje. Kada bi se sistemski ulagalo, mi bismo imali takvih ljudi daleko više. Ovo je sve privatna inicijativa i privatna borba. Ako Srebrenica znači i državi i narodu u tom nekom svakom smislu, onda bi u tom nekom smislu trebalo ići – naravno sjećajući se prošlosti, ali budućnost treba da gradimo na djeci koja se rađaju tu, na mladima koji su se vraćali i formirali svoje porodice. Bez toga budućnosti nema”, poručuje ovaj historičar i novinar.
Danas u Srebrenica živi manje od 5.000 stanovnika. Poručuju – vratili su se u svoj grad, treba im podrška da ga grade i u njemu i ostanu