Sve je više onih kojima je neophodna pomoć, prvenstveno u hrani. Svjedoči tome i Narodna kuhinja austrijskog udruženja u Sapni koja opstaje isključivo zahvaljujući donacijama humanih ljudi. Broj apela svakodnevno je sve veći, a resursi ograničeni. Obroke dostavljaju na kućni prag, naša ekipa je bila s njima na terenu.
Kolači, gulaš, riža i hljeb, pripremljeni u Narodnoj kuhinji u Vitinici opremljenoj po evropskim standardima, spremni su za isporuku. Ekipa BHRT-a kreće sa dostavljačem na teren. Prva lokacija su bračni par Salkić, narušenog zdravstvenog stanja. Preživljavaju sa jednom minimalnom penzijom. Bez ovog obroka bi, kažu, ostali gladni.
FATA SALKIĆ
„Dobijem malo penzije, dok uzmemo lijekove, nema. Ja uz ramazan nisam imala hurmu jednu da pojedem, jednu hurmu. Kupila sam malo drva i to sam samo otplaćivala.“
I za bračni par Kljajić penzija od 450 KM ne može pokriti ni troškove za lijekove Fatiminom mužu koji je dio života proveo na radnom mjestu.
FATIMA KLJAJIĆ
„120 maraka jedan lijek, a gdje je ostalo, od srca, kičme, kukova i hajd sad živi. Hvala narodu koji ovako daje.“
Trenutno se pripremaju obroci za 174 korisnika, a apeli za pomoć svakodnevno pristižu.
HATIJA MUSTAFIĆ, predstavnica Udruge „Help others – Pomozi drugima“ Austrija–BiH
„Svaki dan, i to ne jedna osoba. Uglavnom nemaju šta da jedu, nemaju stambeno stanje sređeno, liječenje za bolesne. Mi pomognemo koliko možemo, ali, nažalost, ne možemo sve prihvatiti.“
JASMINA HUSEJNOVIĆ, uposlenica Narodne kuhinje „Help others – Pomozi drugima“ Austrija–BiH
„Lijepo se osjećam da znam da svaki dan nekom napravim nešto što mu puno znači, a to je obrok, a oni dobiju obrok koji može na dva puta da jedu.“
Zahvaljujući donaciji Robnih rezervi Tuzlanskog kantona, mogu obezbijediti hranu za trenutni broj korisnika, a u narednom periodu, bez pomoći, to neće biti dovoljno.
HATIJA MUSTAFIĆ, predstavnica Udruge „Help others – Pomozi drugima“ Austrija–BiH
„Stvarno mi je teško sad nekom javiti evo vi više ne možete primati tu hranu. Uglavnom su to starije osobe. Neko ne može ni da izađe da uzme hranu. Naš radnik otvori i unese u kuću.“
Udruženje kojem pripada kuhinja osnovao je Dževad Islamović koji živi i radi u Salzburgu. Realiziraju i mnoge druge akcije, poput školskog pribora za učenike Podrinja, pomoć za liječenje, stambeno zbrinjavanje i slično. Opstaju isključivo zahvaljujući humanim ljudima i jedina pomoć iz javnih ustanova je ona iz Robnih rezervi. Obraćali su se zahtjevima na brojne adrese, prijavljivali na javne pozive, uglavnom dobiju onaj poznati odgovor „Nedostaje jedan papir“ ili „Niste prošli ovog puta“. I dok oni kojima daju svoje povjerenje uglavnom brinu o foteljama, sve više građana završava na kazanima i ovisi od humanih ljudi. Tužna realnost BiH.