Svake godine, onako kako je jedino i ispravno, 25. augusta se sjećamo barbarskog čina spaljivanja Vijećnice, zgrade Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Jer, ko prošlost ne pamti, iz nje ništa ne uči. Dokumentarnom izložbom “U plamenu sjećanja” o njenom renoviranju i upisivanju u vječnost, još jednom je potvrđeno zašto se u taj objekat, danas i uvijek mora ući s poklonjenjem.
Kako negirati narod? Jedan od načina je nasilno brisanje svih dokaza njegove autentičnosti i postojanosti. Pod tom zlom i nečovječnom namjerom, 25. augusta 1992. godine, Oružane snage Vojske RS-a granatirale su Vijećnicu. Vatrena stihija je progutala oko 80% bibliotečkog fonda, i to dva miliona knjiga i oko 300 raritetnih rukopisa od neprocjenjive vrijednosti za historiju i kulturni identitet Bosne i Hercegovine.
“Rušenjem se ne može postići ništa, naročito ne može ubijanjem prošlosti, popravljanjem prošlosti – kako su neki zamišljali praviti budućnost. Uvjeren sam da je današnji dan i svečani trenutak koji nam ukazuje na vrijeme koje dolazi, vrijeme u kojem ćemo biti pametniji kad je u pitanju čuvanje naše prošlosti”, poručio je Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.
Istina je da 30 godina živimo u stanju u kojem sedam institucija kulture od državnog značaja, među kojima je i Nacionalna i univerzitetska biblioteka, nemaju riješen pravni i finansijski status. Ali je također i istina da nakon intervencije visokog predstavnika Christiana Schmidta prošle godine u novembru pitanje kako riješiti taj gorući problem se sve češće provlači kroz sve nivoe vlasti. U tome, uposlenici čitaju – nadu.
“Nastavljamo raditi na tome da se potvrdi status NUBBiH. Sada je sve u rukama Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine jer je Predsjedništvo donijelo odluku da djeluje amandmanski na nacrt budžeta institucija Bosne i Hercegovine i da uključi sredstva neophodna za osnovno funkcionisanje ove i ostalih institucija čiji je osnivač i vlasnik država Bosna i Hercegovina u budžet za ovu godinu”, istakla je Aiša Telalović, uposlenica NUBBiH.
“Koliko god to u RS-u pokušavali, ne možemo dozvoliti da nam razbijaju državu. Ovo je nacionalno pitanje i iznimno je važno. Naravno, i visoki predstavnik da se uključi, da to gura i da ga zamolimo da utječe koliko god može”, kazala je Jasna Duraković, ministrica obrazovanja i nauke FBiH (SDP).
Međutim, valja podsjetiti da, iako se naziru bolja vremena, teško je zaboraviti višegodišnje iskustvo prosjačkog štapa i marginaliziranog položaja. Vijećnica jeste obnovljena, još 2014. godine, ali bez svoje primarne bibliotečke uloge. Danas, Nacionalna i univerzitetska biblioteka je dio Kampusa UNSA, na kojoj su prošle godine, zbog nemara vlasti, tako lako mogli osvanuti katanci na vratima. Kulturni radnici to ne mogu oprostiti.
“Bojim se da su oni koji su prije 33 godine gađali ovu zgradu na neki način pobijedili – sama činjenica da je izložba danas gost u ovoj zgradi više nego zorno nam oslikava u kakvom je položaju knjiga i kakav je odnos onih koji imaju mogućnost da odlučuju prema našem kulturnom sjećanju, znanju – prema knjizi uopšte”, poručio je književnik Elvis Ljajić.
Sreća naša pa je tradicija naših umjetnika pokazati otpor – i to uzdignute glave, časno i dostojanstveno. Upravo onako kako je i Vedran Smajlović, 1993. godine, tokom opsade i pod granatama, u fraku i lakiranim cipelama, ušao u razrušenu Vijećnicu i zasvirao.
U tom trenutku, sigurno, nije mislio na sebe.