Svako novorođenče u Republici Srpskoj dobijaće hiljadu maraka iz budžeta. Te će pare potom biti oročene do njegovog punoljetstva. Svako dijete koje ostane u Republici Srpskoj imaće na računu za 18. rođendan oko 140.000 maraka, ali uslov da dobije te pare biće samo jedan – da ostane u Republici Srpskoj.
Inflacije nema
Ovo je samo jedna od mjera koju je predložio bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koju će morati da realizuje mandatar za sastav nove Vlade RS-a. Dodik je procijenio da bi se u Fond za dječiju štednju samo u prvoj godini slilo između 30 i 40 miliona maraka, ali nikome nije jasno kako će 1.000 za 18 godina postati 140.000 KM.
– Za 18 godina 1.000 KM će iznositi oko 2.406 maraka, uz godišnju kamatnu stopu od pet odsto i godišnju kapitalizaciju. Inflacija za Dodika ne postoji. Gdje su mu pokazatelji kolika će inflacija biti idući godine? Koja je to kamata koja će nadvladati inflaciju i za 18 godina na 1.000 KM donijeti 140.000?! Kada Dodik priča o ekonomiji, ja to ne mogu da slušam. Mogu samo da se smijem ili da plačem, kaže ekonomista Svetlana Cenić.
Ona kaže da su i Jezda i Dafina svojevremeno građanima obećavali kule i gradove, pa su propali. Isto će se desiti i sa Dodikovim “kapitalnim” najavama. Od tih para, uvjerena je ona, neće biti ništa. Cenić kaže kako ne postoji matematika koja će početnih 1.000 pretvoriti u 140.000 KM.
Dodik ne govori gdje će investirati i šta će donijeti toliki prinos, kaže Svetlana Cenić
– U vodu pada i priča da će do ovog iznosa doći investicijama. Dodik ne govori gde će investirati, šta će doneti toliki prinos, koliko mi to godišnje imamo osamnaestogodišnjaka. Njemu je neko sročio šta da kaže kako bi se građani oduševili, ali od toga nema ništa, kazala je Svetlana Cenić.
Mandatar Savo Minić je najavio i osnivanje alimentacionog fonda, kao i pojačan nadzor u javnim preduzećima. Sve je to, smatra novinar Dragan Maksimović, dio lažnih obećanja koja traju od 2006. godine, kada je Dodik preuzeo vlast koju do danas nije pustio iz ruku. I te je godine bilo milion obećanja, a gotovo nijedno od njih nije ostvareno.
– Malo je onih koji se sjećaju kako je bilo 2006. godine na toj prvoj Dodikovoj premijerskoj konferenciji u staroj zgradi Vlade. Giljotina propisa, hiljade kilometara autoputeva, reforme da se perom nisu mogle stići pohvatati. ČEZ, Telekom Srpske, milijardu investicija, sjednice Vlade u svakom selu i najava oštre ruke. Vidimo kako je to završilo, rekao je Maksimović.
Mala zavrzlama
Politički analitičar Tanja Topić ističe da smo proteklih godina skoro svakih nekoliko mjeseci slušali “ozbiljna obećanja”. Ona kaže da nije problem u velikim obećanjima, nego je problem u onima koji u ta obećanja vjeruju.
– Jednom su to bila obećanja o osamostaljivanju koja su tokom vremena postala mirna razdruživanja, pa smo došli do neminovnog izlaska iz “smrtonosnog zagrljaja BiH”. Jedan referendum je evoluirao u seriju referenduma, uz malu pravnu zavrzlamu da nema ko da potpiše zakon. Praksa je pokazala da su decenijama takva obećanja mrtvo slovo na papiru, zaključila je Tanja Topić.