Na području Vituše, sjeverno od Mostara, mostarski lovci provode svoje redovite aktivnosti na terenu zasijavanjem žita i bacanjem hrane divljači. Cilj im je zaštita i obnova populacija, a lov je tek posljednji dio priče, jer rade prema lovno-gospodarskim osnovama, imaju kvote i kad ih ispune – staju. Mnogi članovi su i pripadnici dobrovoljnih vatrogasnih društava, sudjeluju u gašenju požara i zaštiti prirode. Prije svega, lovci su čuvari prirode i života u njoj.
Lovci Lovačke sekcije Raška Gora, dijela Lovačkog društva Jarebica Mostar, nastavili su ondje svoju misiju vraćanja života u divljinu. Put kojim se ide završava u krajoliku gdje kamen i šikara prekrivaju tragove nekadašnje obradive zemlje, no upornost lovaca pokazuje da i takav teren može postati utočište za divljač.
“Tri duluma smo do sada uzorali i isferezali i stari je posadio žito… Vrlo mi je drago da pomognem živini da preživi zimu na ovoj žegi i vode i svega je nestašica”, kaže Josip Marić, pripravnik Lovačkog društva “Jarebica”.
“Prošli put nas je bilo sedam lovaca koji smo čistili ovo, zadnji smo put od 12 do 19 čistili da bi se moglo doći do ledine da bi se moglo početi i orati i sve raditi”, priča lovac Ivan Marić.
Lovci na terenu zasijavaju žito, bacaju hranu i tako prehranjuju divljač. To su poslovi koje provode tokom cijele godine. U akciji na Vituši, osim sadnje žita, lovci su obogatili lovište i novim životinjama.
“…Pomažemo na sve moguće načine u ljetnom periodu, izgradnja u punjenju pojilišta vodom, prehrana, iznošenje soli…”, kaže predsjednik Lovačkog društva “Jarebica” Marin Škutor.
No, uz brigu o prirodi, lovci se već godinama suočavaju i s izazovom krivolova, koji dovodi i do izumiranja određenih vrsta divljači, a jedna od njih je divlji zec. Oni koji se bave njegovim uzgojem kažu da je to mukotrpan posao jer zecu treba redovan veterinarski nadzor, a da bi opstao u kavezu mora imati i kvalitetnu ishranu.
“Ja sam se inače počeo baviti uzgojem divljeg zeca iz ljubavi jer je od davnina taj lov u mojoj obitelji i evo Bogu hvala ide, za sada ide i dobri su rezultati, nadamo se još boljem”, kaže Franjo Zubac, uzgajivač divljeg zeca.
Sav ovaj rad lovaca iziskuje i određeni finansijski teret koji najvećim dijelom podnose oni sami. Iako im pomaže i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Hercegovačko-neretvanskog kantona, to, kako nam kažu, nije dovoljno. Stoga se oslanjaju na vlastita sredstva i dobru volju lovaca, posebno mladih.