Prošlo je godinu dana od noći s 3. na 4. oktobar 2024. kada su razorne poplave pogodile dijelove Bosne i Hercegovine, ostavljajući iza sebe ruševine i ljudske tragedije. U Buturović Polju, malom mjestu nadomak Konjica, bujica je tada odnijela kuće, ali i ljudske živote. Dio mještana se u međuvremenu vratio u obnovljene domove, dok drugi i dalje čekaju trajno zbrinjavanje i izgradnju novih kuća na sigurnijim lokacijama. Reporterska ekipa N1 posjetila je ovo mjesto i razgovarala sa Zahirom Kuršumovićem, preživjelim u poplavama, koji se i danas jasno sjeća svake sekunde kobne noći.
Zahir Kuršumović, jedan od mještana koji je preživio poplave, te večeri je bio budan.
“Kiša je počela padati oko ponoći. Oko pola četiri nestalo je struje. Čujem glasove. Pokušam izaći iz kuće, nema teorije – kiša je lila kao da je neko iz lavora prolijevao. U daljini tamo lomljava, praskovi”, prisjeća se za N1.
Pokušao je napustiti kuću, ali bujica i nanosi blata blokirali su izlaz. Posebno ga je oslabila činjenica da je dva mjeseca ranije ostao bez noge:
“Nisam imao snage kroz blato da prođem. Zaglavio sam tu negdje na raskrsnici između vrtloga i jednog dijela gdje još nije voda zahvatila. Uz pomoć komšija sam odguran do ove ceste prema gore, u centru naselja, dok su se kuće ovdje lomile, praktično nestajale iz temelja.”
Mrkla noć i nemoć pred prirodom
Kuršumović opisuje kako je u toj noći bilo gotovo nemoguće bilo šta vidjeti:
“Baterije nisu pomagale, kiša je bila toliko gusta da svjetlo nije probijalo. Samo što čuješ i ništa drugo. I ono što ti je možda na metar od očiju.”
Najteže mu je, kaže, što su mnogi njegovi poznanici izgubili živote i domove.
Ne znam, ja sam ovdje preko 30 godina. Dolazim iz Sarajeva, inače rođeni Sarajlija, ali ovdje sam volio doći zbog ribe, čovjek se opusti, odmori i tako dalje, zbog prirode, normalno, a i ljudi. Ovdje su ljudi jako dobri. Strašno mi je žao što su doživjeli tragediju zajedno sa mnom. Ja nisam baš toliko, jer sam praktično samo ono, bio prestravljen, ali ostali su gubili živote, izgubili sve”, pojašnjava za N1.
Jutro koje je otkrilo razmjere katastrofe
Kada je svanulo, prizor je bio potresan. Od desetak kuća u njegovoj blizini, nijedna nije ostala čitava. Potok je postao jezero, a voda je i dalje prijetila da prodre dublje u naselje.
“Shvatio sam koliko sam bio blizu smrti. Stajao sam na ivici provalije, da me matica samo malo povukla, nestao bih zajedno s ostalima”, priča Kuršumović.
Evakuacija u Konjic, koju su proveli pripadnici Crvenog krsta i civilne zaštite, bila je jedini način da preživjeli budu sigurni.
Povratak i obnova – dugačak put
Godinu dana kasnije, slika Buturović Polja pokazuje spori oporavak. Dio kuća je obnovljen, neki mještani su sagradili nove domove zahvaljujući pomoći organizacija i donacija, dok su drugi još uvijek raseljeni.
“Obala je i dalje nesređena, a gradnja na mjestima gdje su bile stare kuće gotovo da nije moguća. Samo dvije nove kuće grade se na starim lokacijama”, kaže Kuršumović.
Dodaje da su se mnogi snašli zahvaljujući Pomozi.ba, Crvenom krstu i pomoći ljudi iz BiH i regiona. Iako vrijeme prolazi, ožiljci ostaju. Ljudi koji su preživjeli i dalje se bore s posljedicama – materijalnim, ali i psihološkim. Za mnoge, Buturović Polje više nikada neće biti isto mjesto.