Bivši zamjenik ministra energetike ruskog čelnika Vladimira Putina ocijenio je američko sankcioniranje dvaju ruskih naftnih divova “revolucionarnim potezom”, no ističe da američki predsjednik Donald Trump mora ići i dalje od toga kako bi doista naštetio ruskom gospodarstvu.
Vladimir Milov, zamjenik ruskog ministra energetike 2002. godine, tijekom Putinova prvog predsjedničkog mandata, koji je dao ostavku te postao oporbena figura i oštar kritičar ruskog čelnika i njegove agresije na Ukrajinu, rekao je za Newsweek da mjere protiv Rosnjefta i Lukoila signaliziraju promjenu u Trumpovu pristupu kažnjavanju Rusije zbog invazije na Ukrajinu, ali da ostaju bitna pitanja o provedbi tih mjera.
Milov je ocijenio da Trump “ozbiljno probija led ovim mjerama”, ali da Moskva može pronaći zaobilazna rješenja i ima na raspolaganju određene mogućnosti prilagodbe i otklona od dosadašnjeg poslovanja koje bi mogle ublažiti sankcije. Istovremeno, Richard Portes, profesor ekonomije na Londonskoj poslovnoj školi i stručnjak za rusko gospodarstvo, navodi da bi blokiranje ruske flote tankera koji prevoze rusku naftu preko Baltika bio važniji potez.
Trump je mjesecima odgađao uvođenje novih ograničenja Rusiji, ali je u srijedu najavio nove sankcije dvjema najvećim ruskim naftnim tvrtkama, žaleći se da njegovi mirovni pregovori s Putinom ne vode nikamo. Europska unija, pak, povećala je pritisak usvajanjem svog 19. paketa sankcija protiv Kremlja, usmjerenih na ključne ruske energetske prihode, financijske mreže i lance opskrbe tehnologijom.
Pitanje dosljednosti u provedbi
Trumpove prve izravne sankcije Rusiji u njegovu drugom predsjedničkom mandatu međunarodno su pozdravljene i svakako predstavljaju udarac za Rusiju, a odluka o njihovu nametanju donesena je nekoliko dana nakon što je američki predsjednik odbio isporučiti Kijevu rakete dugog dometa Tomahawk, kako se Ukrajina nadala.
Ove sankcije su usmjerene na financijsku infrastrukturu vezanu uz isporuke nafte sankcioniranih tvrtki, upozoravajući istovremeno strane banke da ne olakšavaju plaćanja tih isporuka. Milov navodi da su značajne te da su već imale vrlo negativan psihološki utjecaj u Rusiji jer je Kremlj smatrao da je Trumpova administracija jedna od njihovih posljednjih nada u sve nepovoljnijem okruženju sankcija.
Ipak, kako ističe, one same po sebi ne znače nokaut za rusko gospodarstvo jer su, kad su sankcije u pitanju, važna dosljednost i pravilna provedba, zatvaranje rupa u zakonu. Rusija će, doduše, morati pronaći komplicirana zaobilazna rješenja za daljnju prodaju nafte, a izgubit će i mnogo novca zbog još većih popusta.
“Dakle, to je samo po sebi prilično ozbiljna mjera”, ističe Milov.
Veći udarac za rusko gospodarstvo, ističe Milov, bio bi kada bi se SAD ponovno pridružio režimu kolektivnih sankcija koje je nametnuo Zapad snižavanjem gornje granice cijene nafte, ograničavanjem količine za koju se ruska nafta može prodavati pomorskim putem, kao i rješavanjem problema ruskih ‘flota u sjeni‘ koje krše postojeće sankcije.
Kaže da su se ruske naftne tvrtke pripremale za sankcije te će stoga imati planove za nepredviđene situacije. Također, postavlja se pitanje hoće li biti izuzeća za naftu nekih tvrtki, poput onih u Mađarskoj, Slovačkoj i Turskoj. Administracija Joea Bidena sankcionirala je rusku Gazprombanku, ali te su zemlje zatražile izuzeća od Sjedinjenih Država i dobile ih, a ponovna takva odluka mogla bi ublažiti Trumpov potez, dodao je Milov.
U analizi koju je Oxford Economics, vodeća globalna tvrtka za ekonomsko savjetovanje, dao na uvid Newsweeku u četvrtak, navodi se da Rusija ima alternativne izvozne kanale putem svoje ‘flote u sjeni‘, osiguranja koje nije zapadno i sustava plaćanja koji nisu u dolarima, stoga se ne očekuje “značajan gubitak ponude”. Također se dodaje da će se učinak sankcija vjerojatno više ticati cijena nego dostupnosti energenata, a Rusija će morati ponuditi veće popuste kako bi kompenzirala kupcima veći pravni i logistički rizik.
Pitanje “flote u sjeni”
Viši troškovi osiguranja i financiranja odrazili bi se kao glavni učinak sankcija na rusku sirovu naftu, dodatno proširujući popust na Brent i smanjujući neto prihod Rusije, navodi se u analizi. No, “svaki takav popust vjerojatno će biti privremen jer prošli slučajevi pokazuju da se nova pravila sankcija na kraju apsorbiraju i s vremenom zaobilaze”, zaključuju u Oxford Economicsu.
Brett Erickson, stručnjak za sankcije i savjetnik na Seton Hall školi za diplomaciju i međunarodne odnose, rekao je za Newsweek da šteta za rusko gospodarstvo neće biti neposredna i da se ono pokazalo otpornim pri pronalaženju alternativnih klijenata, posebno u Indiji. “Dok ne vidimo hoće li ti kupci smanjiti svoj uvoz, prava ekonomska šteta može ostati ograničena”, rekao je on. “Prava prekretnica bit će ako se sekundarna tržišta počnu povlačiti pod pritiskom”, dodao je Erickson. Ipak, dodaje kako je prerano za procjenu punog utjecaja ovih sankcija. “Rosnjeft i Lukoil dva su najveća ruska izvoznika nafte i već to ovo čini značajnim potezom”.
Rusija je, kako je naveo, pokazala sposobnost prilagodbe sankcijama, posebno putem svoje ‘flote u sjeni‘ i složenih mreža preusmjeravanja te će stoga pravi test biti ograničava li to sposobnost Moskve da u budućnosti unovči sirovu naftu.
Portes smatra da će sankcije protiv Lukoila i Rosnjefta “imati mali ili nikakav utjecaj” te također ističe da bi bilo važnije pozabaviti se i riješiti problem ruske flote tankera ‘u sjeni‘. Istaknuo je i da “Ukrajina učinkovito onesposobljava velik dio ruskih kapaciteta za preradu nafte”.
“To su načini da se udari na ruski ratni stroj”, zaključio je Portes.