Ekološki incident u Bijeljini, nakon što su pronađene vreće pune animalnog otpada uginulih životinja čije tragove otkrivaju ušne markice, otvorio je brojna pitanja: o postojanju sistemskog rješenja zbrinjavanja animalnog otpada u BiH, ko kontroliše njegov put od farme do konačnog uništavanja i koliko su građani, životinje i okoliš izloženi opasnosti.
Svakodnevna realnost na području Bijeljine
Ovo nije scena iz horor filma. Ovo je svakodnevica na području Bijeljine. Na svega nekoliko kilometara od kuća, oranica i farmi, uginule životinje bačene pored puta. Bez nadzora. Bez kontrole. Bez odgovornosti. Ovakve slike, kažu mještani, nisu izuzetak. One su pravilo.
“Semberija je poljoprivredno područje, gdje ljudi drže stoku, i to je veliki problem. Evo, kod nas u selu malo-pomalo se vidi bačena kraj puta mrtva svinja, mrtvo tele. Dakle, nema adekvatnog mjesta za taj otpad, nego ljudi bacaju u Drinu, po kanalima, i to je veliki problem”, ističe Milan Savić, proizvođač.
Alarm je upaljen prije samo nekoliko dana, kada je u jednom bijeljinskom naselju pronađeno više vreća ispunjenih animalnim otpadom. U njima su otkrivene i ušne markice sa identifikacionim brojevima, što je nadležnima omogućilo da uđu u trag imanjima i klaonicama sa područja Bosne i Hercegovine, tačnije iz okoline Bijeljine, odakle ovaj otpad potiče. Protiv odgovornih lica podnesene su krivične prijave.
Rizici nesavjesnog odlaganja
“Na području Semberije dnevno od incidentnih slučajeva ugine nekoliko desetina krupnih životinja i to se sve baca na divlje deponije. Opasnosti su ogromne, počev od zoonoza. Druga opasnost je što se zagađuje životna sredina – voda, zemlja, zatim što se raspadom šire nesnosni smrad, otrovni plinovi, amonijak, vodonik-sulfid… Vjerujem da ste i vidjeli na deponijama, gdje god krenete, to je haotično stanje”, pojašnjava Slaviša Cacanović, doktor veterinarske medicine.
“I znate šta onda imate, laži od pomoćnika ministrice poljoprivrede kako je Bijeljina problem, a ja vam odgovorno tvrdim – u čitavoj Bosni i Hercegovini nema adekvatnog lanca zbrinjavanja animalnog otpada. Potencijalna rješenja, kao što su spalionice, proizvodnja hrane za kućne ljubimce i drugi vidovi zbrinjavanja upravljanja otpadom tog porijekla, ništa od toga u RS kao jedan lanac nema”, iznosi Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine (SDS).
Privremena rješenja i njihove limitacije
Rješenje problema zbrinjavanja animalnog otpada mnogi vide u izgradnji kafilerije na području BiH, postrojenja specijalizovanog za bezbjedno uklanjanje i preradu ove vrste otpada. Dok takav sistem još ne postoji, pojedini subjekti snalaze se privremenim rješenjima. Svijetao primjer je mesna industrija iz Bijeljine, koja posjeduje vlastitu spalionicu, ali isključivo za potrebe sopstvene proizvodnje. Međutim, ovakav model, navode, zbog visokih troškova i ograničenih kapaciteta, ne može biti dugoročno rješenje za širi problem u Semberiji.
Darko Marković, predstavnik mesne industrije ZP Komerc argumentira:
“Konkretno, naša spalionica koristi naftu kao energent. Obzirom na ovo što se dešava sa cijenama energenata, izuzetno velike su količine potrebne. Sama peć posjeduje dva gorionika: jedan je u samoj peći, drugi u odžaku, što znači da je temperatura u peći 900°C, a u odžaku 1100°C. Prilično su veliki troškovi tokom samog pokretanja peći. To je jedno prinudno rješenje, ali definitivno te kafilerije su ključ za rješenje ovakvih problema.”
U Bijeljini ne postoji centralno mjesto za odlaganje animalnog otpada.
“Mi se još bavimo arhaičnim, starim načinima, tj. zakopavanjem. Pri tome parcela mora biti adekvatno zaštićena od prilaza, susjednih parcela, putnih pravaca i podzemnih voda”, dodaje Ljubiša Petrović.
Zdravstveni rizici i neefikasna kontrola
Ipak, uprkos jasno definisanim biosigurnosnim mjerama, one se rijetko poštuju, što direktno ugrožava zdravlje ljudi i životinja.
“Opasnosti su permanentne od zoonoza. To su bolesti koje su stalno prisutne, naše stanovništvo je uljuljkano, ali to je stalno prisutno u RS, BiH, okruženju. Imali smo pojavu antraksa u zadnjih mjesec dana, pojavu ptičijeg gripa. Dakle, pričamo o bolestima koje su zoonoze – zajedničke za životinju i čovjeka. Pa imamo stalnu pojavu bruceloze, Kju groznice”, naglašava Cacanović.
Zakon o upravljanju otpadom propisuje obaveze za pravilno odlaganje otpada i zaštitu okoliša, ali nadzor je često neefikasan, a mehanizmi za sankcionisanje spori ili nedovoljni. Projekti za uspostavljanje strateškog sistema upravljanja animalnim nusproizvodima i otpadom na nivou cijele BiH, uključujući centralne objekte za sigurno zbrinjavanje i tretman, te planove za prikupljanje i transport, bili su predmet međunarodnih inicijativa u prošlosti. Ipak, njihova dugoročna implementacija i dalje je spora i neizvjesna.