Dok je pažnja svijeta usmjerena na Iran i globalnu energetsku krizu, nastavljaju se napadi na Pojas Gaze. Meta izraelske vojske su ponovo novinari. Humanitarna kriza u enklavi je katastrofalna, a Izraelci kontroliraju sve prijelaze. Život Palestinaca, sve je teži.
Priča našeg Muhameda Asada, specijalnog dopisnika iz Gaze
Broj palestinskih žrtava premašio je 750 od proglašenja prekida vatre. Izraelska ratna mašina nije stala; ranije su se pozivali na navodna kršenja tu i tamo, ali sada se to dešava bez ikakvog opravdanja, kontinuirana ubistva i svakodnevna kršenja, posebno u graničnim područjima na kopnu, moru i u zraku. Napadi se izvode iz vojnih vozila koja kontroliraju velike dijelove Gaze, kao i napadima s mora putem ratnih čamaca, ali i ciljanim likvidacijama palestinskih civila.
Tokom sedmice deset Palestinaca je ubijeno artiljerijskim granatama i zračnim napadima u centralnom dijelu Gaze. Također je ubijen dopisnik Al Jazeera Mohammad Washah, poznat među novinarima po svom iskustvu i profesionalnosti. Dugo je radio za ovu televiziju i izvještavao o patnjama Gaze, govoreći o boli naroda i njihovim velikim žrtvama. Izraelske vlasti su mu prethodno prijetile i vodile kampanju protiv njega, šireći optužbe i dezinformacije. Ubijen je na obalnom putu u automobilu. Njegovo ubistvo se tumači kao pokušaj da se utiša i sakrije priča i stvarnost onoga što se dešava u Gazi, kako informacije ne bi dospjele u javnost. Navodi se da izraelske vlasti koriste rat s Iranom kao priliku da skrenu pažnju dok istovremeno provode sistematska ubistva u Gazi. Također, Izraelci manipuliraju i ulaskom robe kroz prijelaze. Ponekad dozvoljavaju, a ponekad zabranjuje da roba uđe u Gazu, što izaziva nagli rast cijena.
„Jedna kesa hljeba nije dovoljna za jedan dan, potrebne su vam najmanje dvije. Ako nemate dovoljno gotovine, kažu vam da plati te preko aplikacije. Ako neko nema aplikaciju, onda ne može jesti. To je još jedan problem. Problem novca je veći nego problem hljeba“, kaže stanovnik Gaze Jamal Hamad.
„Patimo se u krizi. Nekad možemo naći kesu hljeba, a nekad ne. Stalno se patimo i tako živimo svaki dan“, govori stanovnik Gaze Awad Al-Heiqi.
Stanovništvo Gaze trpi teške uvjete. Mnogi izbjeglički kampovi zavise od javnih kuhinja i programa pomoći u hrani, koji su često ograničeni i ne dopiru do svih. Medicinski sektor je također oslabljen zbog napada i zabrane rada mnogim međunarodnim organizacijama i stranim radnicima. Okoliš ostaje u lošem stanju, otpad je na ulicama, kanalizacioni sistem je nefunkcionalan, a otpadne vode teku prema moru. Obrazovni sistem je pogođen, ekonomska situacija je izuzetno loša, a radnih mjesta nema. Sve su to problemi koji opterećuju život stanovnika Gaze. Tu je i pitanje prijelaza Rafah, kroz koji ulazi i izlazi vrlo mali broj ljudi tek desetine putnika. Iako se naziva prijelazom, u praksi je njegova funkcionalnost vrlo ograničena, te ga povremeno potpuno zatvaraju.
