Napeta situacija na Bliskom istoku i produženo primirje između Sjedinjenih Američkih Država i Irana otvorili su brojna pitanja o stvarnim namjerama Washingtona i mogućim scenarijima daljnje eskalacije. O tome je govorio istraživač ratnih sukoba Erwin Van Veen sa Clingendael Institute u Nizozemskoj.
Van Veen smatra da produženje primirja koje je donio Donald Trump ne mora nužno značiti pripremu za novi vojni udar, već prije nastavak drugačije strategije pritiska.
„Produženje prekida vatre vjerovatno je usmjereno na jačanje ekonomskog ratovanja, prije svega kroz pomorsku blokadu i strožiju primjenu sankcija. Cilj je promijeniti kalkulaciju iranskog rukovodstva i natjerati ga na ustupke koji bi bili bliži američkim interesima“, istakao je.
Naglašava da prvi talas sukoba nije donio očekivane rezultate za Sjedinjene Američke Države i Izrael.
„Iranska vlast nije oslabila, naprotiv, pokazala je otpornost i dodatnu odlučnost. Upravo zbog toga opcije za dalju eskalaciju postaju sve rizičnije i manje isplative“, rekao je Van Veen.
Govoreći o mogućim vojnim scenarijima, upozorava na ozbiljne posljedice.
„Nova bombardovanja ili eventualne kopnene operacije nosile bi velike rizike i vjerovatno izazvale snažnu odmazdu Irana, uključujući napade na energetsku infrastrukturu u regiji. Zato trenutno vidimo fokus na ekonomskom, a ne vojnom pritisku“, pojasnio je.
Osvrćući se na pregovore u Islamabad, Van Veen ističe da su oni blokirani prije svega zbog nepovjerenja.
„Iz iranske perspektive, pomorska blokada predstavlja kršenje primirja i čin rata. Teško je očekivati ozbiljne pregovore u takvim okolnostima, posebno nakon iskustva bombardovanja tokom prethodnih pregovaračkih procesa“, naglasio je.
Dodaje da dodatni problem predstavljaju maksimalistički zahtjevi obje strane.
„Iran traži povlačenje američkih snaga iz regije, dok SAD zahtijevaju praktično odricanje od čitavog raketnog arsenala. Takve pozicije prelaze crvene linije i ne ostavljaju prostor za kompromis“, rekao je.
Van Veen podsjeća da su pregovori i ranije bili blizu dogovora.
„U prethodnim rundama postojala je osnova za napredak, ali je nedostajao ključni korak ka sredini koji nijedna strana nije bila spremna napraviti“, dodao je.
Kada je riječ o utjecaju sukoba na globalnu ekonomiju, upozorava na dugoročne posljedice.
„Bez obzira na scenario, možemo očekivati više cijene energije do 2026. i 2027. godine, usporavanje ekonomskog rasta i povećan rizik finansijske nestabilnosti“, kazao je.
Ističe da posljedice neće biti ravnomjerno raspoređene.
„Najviše će biti pogođene zemlje koje zavise od uvoza nafte i gasa, kao i siromašnije države koje nemaju fiskalni kapacitet da ublaže udare inflacije i rasta cijena“, zaključio je Van Veen.