Novi slučaj femicida u Sarajevu u fokus stavlja stare obrasce nedosljednog provođenja zakona. Iako je osumnjičenom za ubistvo bila izrečena zaštitna mjera zabrane prilaska, uhođenje i uznemiravanje do jučer nije prestalo. Novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici predvidio je brojne mjere u ovakvim situacijama.
“Imamo dobre mjere koje smo na neki način i organizacije civilnog društva i mediji pohvalili na samom početku, ali vidimo da sistem ne prati te izmjene u svojoj praksi, da nisu osobe koje rade u tom sistemu dovoljno senzibilizirane za nasilje, da i dalje opravdavaju čin nasilja ili umanjuju njegovu vrijednost, odnosno posljedicu do koje može doći”, smatra novinarka i aktivistkinja Azra Husarić-Omerović.
“Zaštitne mjere koje se sada sve više izriču očito da se ne prate kako treba, jer mislim da je zaštitna mjere zabrana prilaska policiji jako teško to pratiti. Treba naći način možda da one narukvice što se stavi kad se približi da se označi, jer nije moguće zaista toliko ljudi koji imaju zaštitne mjere da u svakom momentu znate kad će je neko prekršiti”, kaže direktorka Udruženja građana “Vive žene” Tuzla Jasna Zečević.
Elektronske narukvice za osobu kojoj su izrečene zaštitne mjere zabrane prilaska su predviđene novim zakonom, a za nepoštivanje slijedi i krivična odgovornost.
“Ukoliko učinilac nasilja prekrši hitnu zaštitnu mjeru koju izrekne policijski organ ili zaštitnu mjeru koju izrekne sud, u toj situaciji on čini krivično djelo i prijava se podnosi krivičnom tužilaštvu koje će pokrenuti proceduru, a zaprijećena kazna je do tri godine zatvora”, objašnjava predsjednik Kantonalnog suda Tuzla Muhamed Tulumović.
Na propuste u funkcionisanju sistema, ali i neadekvatne reakcije u kriznom komuniciranju, ukazuju nakon ovog slučaja iz Neformalnog udruženja aktivistica i novinarki iz Bosne i Hercegovine.
“Mediji su iz nekih svojih privatnih razloga, da li zbog klika i brzine objave mogli uzrokovati sigurnost djeteta sa kojim je ubica u tom trenutku zajedno bježao. S druge strane, sistem sigurnosti je proklizao sa informacijama koje su dijelili, kašnjenju sa zvaničnim informacijama, ali i odavanju informacija određenom broju novinara i medija nezvaničnim putem koji je, zapravo, mogao ugroziti i samo dijete”, ističe novinarka i aktivistkinja Azra Husarić-Omerović.
Nema tačnih podataka koliko je slučajeva femicida počinjeno u nekom periodu. Slučajevi nasilja u porodici se ne evidentiraju zasebno. Reakcije javnosti često su neadekvatne. Broj slučajeva femicida i nasilja može se umanjiti, smatraju naši sagovornici, samo nultom tolerancijom na nasilje, sistemom koji je siguran i podržavajući za žrtvu i dosljednim provođenjem zakona.
