Španski vojnik koji je 1994. godine, kao pripadnik mirovne misije, služio u Mostaru, nakon više od tri decenije ponovo je zakoračio u grad koji je obilježio dio njegovog života. Povratak je donio vrlo emotivan susret s prošlošću, ali i novu priliku da najbližima pokaže mjesto koje je u njemu ostavilo neizbrisiv trag. Kao 22-godišnji vojnik iz Španije, Juan Manuel prije 32 godine stajao je na ulicama ratnog Mostara u mirovnoj misiji. Danas, sa 54 godine, vratio se na isto mjesto, ne u uniformi, već u društvu porodice. Vratio se da pokaže gdje je nekada čuvao mir, gdje su se ispisivale sudbine i gdje je, uprkos ratu, naučio koliko vrijedi život.
“Ovdje sam prvi put vidio užase rata. Tada sam shvatio da niko nikada ne bi trebao proživjeti nešto takvo. Ovaj grad u meni budi snažne emocije jer sam ovdje prošao kroz mnogo toga. Presretan sam što sam se vratio nakon više od 30 godina”, rekao je Juan Manuel Clavijo Muñoz.
Danas je, kaže, mnogo teže savladati emocije nego pronaći put kojim je nekada svakodnevno prolazio. Bio je to njegov prvi izlazak iz Španije i prvo suočavanje s ratom. Kao mladi vojnik, zatekao je grad podijeljen mostovima, ulicama i ljudskim sudbinama.
“Odlučio sam ponovo doći u Mostar jer sam želio vidjeti mjesta na kojima smo radili i uvjeriti se da je naš trud imao smisla. Pokušavam uživati u svakom trenutku, iako me emocije često savladaju”, istakao je Juan Manuel Clavijo Muñoz.
Sedam mjeseci proveo je u Mostaru. Čuvao je položaje, pratio humanitarne konvoje, prevozio ranjenike do bolnice i pomagao djeci. Svaki dan je, kaže, donosio novu neizvjesnost, ali i novu priliku da nekome spasi život. Danas, stojeći ispred spomenika poginulim španskim vojnicima na Španskom trgu, odaje počast saborcima koji se iz ove misije nikada nisu vratili.
“Zavolio sam ovu zemlju još kada sam prvi put došao i vjerovao sam da će se oporaviti. Drago mi je što danas vidim ljude kako ponovo žive u miru. Rat se, po mom mišljenju, nikada nije trebao dogoditi. Godinama su ljudi živjeli zajedno, a onda je zbog politike i ideologije nastalo veliko ludilo”, naveo je Juan Manuel Clavijo Muñoz.
Pogled na ruševine u njemu budi uspomene koje je, kako kaže, nosio sve ove godine, a dvije su ostale duboko urezane u njegovo sjećanje.
“Jedan od najtežih trenutaka bio je kada je moj kolega nagazio na minu na kontrolnom punktu kod Blagaja. To je uspomena koja me i danas prati. Posebno pamtim i trenutak kada je otvoren punkt na kojem su se prvi put sastajale porodice razdvojene ratom. Vidio sam ljude kako, nakon dugo vremena, ponovo grle svoje najmilije. Bilo je mnogo suza. To je bio jedan od najemotivnijih trenutaka koje sam doživio”, poručio je Juan Manuel Clavijo Muñoz.
Tokom vojne karijere služio je i u Afganistanu, na Kosovu i u Libanu. Ipak, kaže da nijedna misija nije ostavila trag kao Mostar.
