Stotine spaljenih i pougljenih olupina tegljača, cisterni i različitih vojnih transportnih vozila danas su razasute uz glavnu rusku opskrbnu prometnicu koja povezuje Rusiju s okupiranim dijelovima južne Ukrajine i Krimom, piše Foreign Policy.
Kilometrima se, kažu, uz cestu protežu prevrnuta vozila i uništeni konvoji koji nikada nisu stigli do odredišta. Dionica duga oko 630 kilometara, koja povezuje ruski logistički centar u Rostovu na Donu s područjem Crnog mora, među ukrajinskim i ruskim vojnicima dobila je nadimak “Autocesta smrti”. Od početka travnja ukrajinski dronovi u valovima napadaju ključni obalni prometni koridor uz Azovsko more, dok su istodobno teško oštećeni i sjeverni mostovi prema Krimu preko tjesnaca Čongar. Pomorski opskrbni pravci ozbiljno su poremećeni, željeznički promet često prekidan, pa je jedina preostala funkcionalna veza s Krimom Kerčki most. No i on je pod stalnim udarima, zbog čega njime danas prolazi tek dio nekadašnjeg prometa. Krajem lipnja svakodnevno su se stvarale višekilometarske kolone automobila koji su pokušavali napustiti poluotok.
Posljedice daleko nadilaze neugodnosti za ruske turiste koji ljetuju na Krimu. Ukrajinski napadi izazvali su ozbiljne nestašice goriva i streljiva na okupiranim područjima Hersonske i Zaporiške oblasti. Primjerice, 11. juna ukrajinska 1. samostalna jurišna pukovnija jednim je napadom uništila veliko skladište goriva i streljiva namijenjeno ruskim postrojbama u Zaporižju, zajedno s oko 50 vojnih vozila spremnih za pokret. Time je ukrajinska kampanja protiv Krima izravno oslabila sposobnost Rusije za vođenje operacija na južnom bojištu.
Krizu dodatno produbljuju ukrajinski napadi na ruske rafinerije diljem zemlje. Prema procjenama, Rusija je izgubila približno četvrtinu svojih rafinerijskih kapaciteta, što je izazvalo poremećaje u opskrbi gorivom širom zemlje. Već danima su zbog nestašice energije česti nestanci struje u Sevastopolju, najvećem gradu na Krimu. Dana 21. juna čelnik okupiranog Krima Sergej Aksjonov obustavio je prodaju benzina građanima te objavio da će gorivo ubuduće dobivati isključivo državne institucije i službe.
“Ukrajinsko presijecanje opskrbe gorivom prema južnoj bojišnici paralizira rusku vojnu logistiku i izolira ruske snage”, rekao je Serhij Kuzan, direktor ukrajinskog Centra za sigurnost i suradnju.
“Na privremeno okupiranim područjima već vlada nestašica goriva. To ograničava korištenje vojne tehnike, otežava rotaciju postrojbi, evakuaciju ranjenika i dopremu oružja.”
Ukrajinska strategija
Ukrajinsko ministarstvo obrane još je u svibnju objavilo kako provodi strategiju “logističke blokade” čiji je cilj pretvoriti Krim iz poluotoka u praktički izolirani otok odsječen od kopnene Rusije. Plan je sustavno presjeći sve opskrbne pravce kojima Rusija opskrbljuje svoje snage na jugu Ukrajine. Krim predstavlja glavno logističko središte i pozadinsku bazu za cijelu južnu bojišnicu, a gotovo sve ruske postrojbe u Hersonskoj i Zaporiškoj oblasti ovise upravo o prometnim pravcima preko Krima ili kopnenog koridora.
Ukrajinski ministar obrane Mihajlo Fedorov izjavio je da Kijev želi odsjeći poluotok od ruskih opskrbnih linija i pritom sustavno uništavati ključnu infrastrukturu kako bi, kako je rekao, ruska okupacija “uvenula”. Takva strategija trebala bi otvoriti prostor za buduću ukrajinsku protuofenzivu i oslobađanje okupiranih područja. Do toga zasad nije došlo, premda ni dugo najavljivana ruska ljetna ofenziva nije ostvarila značajnije rezultate.
“Ukrajina oblikuje bojište”, kaže George Barros iz američkog Instituta za proučavanje rata (ISW).
“Ruske linije obrane postupno postaju sve krhkije. Moguće je da će ih Ukrajina mjesecima namjerno ostaviti u takvom ranjivom stanju, a tek potom krenuti u protuofenzivu.”
Glavno oružje kojim Ukrajina postiže takve rezultate srednjedometni su dronovi domaće proizvodnje. Relativno su jeftini, ali mogu pogađati ciljeve udaljene gotovo 320 kilometara od bojišta. Među novijim modelima ističu se FP-2 i Behemoth. Potonji, prema podacima CNN-a, leti brzinom od oko 180 kilometara na sat i može nositi bojevu glavu tešku gotovo 70 kilograma. Njihov domet prisiljava Rusiju da napusti najkraće i najisplativije logističke pravce te konvoje preusmjerava na znatno duže obilaznice, uglavnom preko sjevernih područja.
“Ova kampanja nije nastala preko noći”, kaže Maksim Beznosjuk iz analitičkog centra GLOBSEC.
“Ukrajina je mjesecima sustavno uništavala ruske protuzračne sustave na Krimu, uključujući radare i raketne baterije zemlja-zrak. Upravo je to omogućilo današnje duboke udare dronovima te znatno oslabilo rusku sposobnost zaštite vojnih objekata na cijelom poluotoku.”
Kuzan dodaje da iscrpljivanje Krima istodobno povećava i nezadovoljstvo među stanovnicima okupiranog poluotoka. Napadi na trafostanice u Simferopolju i Sevastopolju 24. lipnja izazvali su velike nestanke struje, zbog čega su vlasti proglasile izvanredno stanje. Osim redukcija električne energije i racionalizacije goriva, na brojnim područjima došlo je i do poremećaja u opskrbi vodom te ozbiljnih ograničenja u prometu.
Što rade Rusi?
Istodobno Rusija je prisiljena prebacivati sve više ljudstva i resursa upravo na Krim.
“Rusija preusmjerava pozornost i snage”, kaže Kuzan.
“Znamo da je ondje raspoređen veći broj pripadnika FSB-a kako bi kontrolirali moguće građanske nemire. Stiže i sve više vojnika koji osiguravaju prometnice te upravljaju manjim sustavima protuzračne obrane premještenima s drugih bojišta. Rusija neprestano traži nove načine opskrbe Krima, uključujući gradnju pontonskih mostova.”
George Barros smatra da potpuna blokada Krima zapravo nije ukrajinski cilj.
“I dalje postoje načini ulaska i izlaska s poluotoka, i moguće je da je to namjerno ostavljeno. Ako protivniku potpuno zatvorite sve izlaze, mijenjate njegovu računicu. U pravilu je korisnije ostaviti mu mogućnost povlačenja nego ga natjerati da se bori do posljednjeg čovjeka.”
Krim je za Rusiju geostrateški dragocjen iz više razloga. Moskva ga često opisuje kao svoj “nepotopivi nosač zrakoplova”, s kojeg projicira zračnu i pomorsku moć nad gotovo cijelim Crnim morem, uključujući Kerčki tjesnac koji povezuje Crno i Azovsko more. U Sevastopolju se nalazi glavna baza ruske Crnomorske flote, koju Moskva koristi za kontrolu plovidbe i pritisak na ukrajinski izvoz žitarica i druge robe. S Krima se također redovito izvode raketni napadi na Mikolajiv i Odesu. Napadima na taj ruski bastion Ukrajina, zaključuju autori analize, šalje jasnu političku poruku ruskoj javnosti: invazija na Krim nije donijela sigurnost koju je ruski predsjednik Vladimir Putin obećavao još 2014. godine.
