Jedan od najvažnijih energetskih projekata u Bosni i Hercegovini, Južna plinska interkonekcija, koji bi zemlji omogućio alternativni pravac snabdijevanja prirodnim gasom i smanjio višedecenijsku ovisnost o ruskom plinu, i dalje je bez konkretnog napretka. Iako su u proteklim mjesecima potpisani važni sporazumi i najavljena ulaganja, realizacija projekta suočava se s nizom administrativnih i političkih prepreka.
Projekt predviđa izgradnju plinovoda koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskim plinskim sistemom, čime bi bio omogućen pristup alternativnim izvorima snabdijevanja, uključujući gas koji preko LNG terminala na otoku Krku stiže iz različitih svjetskih izvora. Time bi BiH prvi put dobila mogućnost diverzifikacije snabdijevanja energentima, što je jedan od ključnih energetskih ciljeva Evropske unije.
Međutim, iako je sporazum između Bosne i Hercegovine, Hrvatske i investitora potpisan još krajem aprila, on još nije ratificiran. Istovremeno je istekao i rok u kojem je Vlada Federacije BiH trebala zaključiti ugovor s američkim investitorima, dok se čeka rješavanje pitanja državne imovine, bez kojeg nije moguće pokrenuti izdavanje potrebnih dozvola za gradnju.
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić poručio je da nema smisla preuzimati nove ugovorne obaveze dok se ne uklone sve pravne i tehničke prepreke, naglašavajući da je prioritet stvoriti uslove za nesmetanu realizaciju projekta. Sličan stav iznio je i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, koji smatra da je upravo pitanje državne imovine najveća prepreka ne samo ovom, već i brojnim drugim infrastrukturnim projektima u zemlji.
Južna interkonekcija godinama se smatra jednim od strateških energetskih projekata Bosne i Hercegovine. Evropska unija i Sjedinjene Američke Države pružaju mu snažnu podršku jer bi njegova realizacija povećala energetsku sigurnost zemlje i smanjila zavisnost od jednog dobavljača gasa. Istovremeno, evropske institucije nastavljaju provoditi planove za potpuno napuštanje uvoza ruskog plina u narednim godinama, zbog čega se dodatno naglašava važnost izgradnje novih pravaca snabdijevanja.
Iako se projekt i dalje nalazi među prioritetima vlasti i međunarodnih partnera, njegov početak ostaje neizvjestan sve dok ne budu riješena ključna pravna pitanja i ispunjeni uslovi za početak izgradnje.
