Odnosi Turske i Azerbajdžana, dvije države koje su decenijama njegovale izuzetno blisko političko, vojno i ekonomsko partnerstvo, suočavaju se s ozbiljnim nesuglasicama. Povod za najnovije napetosti bila je zabrana nošenja hidžaba u azerbajdžanskim školama, ali se iza diplomatskog sukoba kriju znatno dublje geopolitičke razlike, prvenstveno sve bliža saradnja Bakua s Izraelom.
Turska i Azerbajdžan godinama su svoje odnose opisivali sloganom „Dvije države, jedan narod“, naglašavajući zajedničke historijske, kulturne i jezičke veze.
Ankara je bila jedan od najvažnijih međunarodnih saveznika Bakua, posebno tokom sukoba s Armenijom oko Nagorno-Karabaha. Turska je pružala vojnu i političku podršku Azerbajdžanu, dok su dvije zemlje razvijale snažnu energetsku i sigurnosnu saradnju. Međutim, posljednji događaji pokazuju da njihovi vanjskopolitički interesi nisu uvijek usklađeni.
Zabrana hidžaba izazvala diplomatski sukob
Vlada Azerbajdžana donijela je 21. septembra nova pravila o školskim uniformama, kojima se zabranjuje odjeća koja nije u skladu s propisanim izgledom uniforme i sekularnim principima obrazovanja. Iako se hidžab ne spominje izričito, tokom inspekcija koje su počele 9. oktobra pojedinim učenicama koje su nosile marame zabranjeno je prisustvovanje nastavi, a zahtjevi za njihovo uklanjanje odnosili su se i na nastavnice.
Takva praksa izazvala je proteste u Azerbajdžanu, ali i oštre reakcije iz Turske. Oktay Saral, savjetnik turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, javno je osudio zabranu i zatražio njeno ukidanje. Odgovor iz Bakua bio je jednako oštar. Azerbajdžanski parlamentarci ocijenili su njegove izjave kao neprihvatljivo miješanje u unutrašnje poslove njihove države.
Izrael kao glavni izvor neslaganja
Iako je pitanje hidžaba izazvalo otvorenu polemiku, znatno važniji problem u odnosima Ankare i Bakua predstavlja strateško partnerstvo Azerbajdžana i Izraela. Dvije zemlje razvile su intenzivnu vojnu i energetsku saradnju. Azerbajdžan izvozi naftu u Izrael, dok izraelska vojna industrija ima važnu ulogu u opremanju azerbajdžanskih oružanih snaga.
Prema podacima navedenim u analizi Jutarnjeg lista, izraelsko naoružanje činilo je približno 69 posto vojnog uvoza Azerbajdžana u periodu koji je prethodio ratu za Nagorno-Karabah 2020. godine. Ova saradnja godinama je bila prihvatljiva Bakuu, posebno zbog zajedničkog nepovjerenja prema Iranu.
S druge strane, odnosi Turske i Izraela izrazito su pogoršani zbog rata u Gazi i suprotstavljenih regionalnih interesa.
Azerbajdžan nije podržao turski protest protiv Izraela
Novo nezadovoljstvo u Ankari izazvalo je ponašanje azerbajdžanske delegacije tokom zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 24. septembra. Dok su predstavnici brojnih država napustili salu tokom govora izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, delegacija Azerbajdžana ostala je na svojim mjestima.
Takav potez izazvao je kritike dijela turskih medija, koji su Baku optužili da odnose s Izraelom stavlja ispred tradicionalnog savezništva s Ankarom. Napetosti su dodatno porasle kada je Azerbajdžan pozvao izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga na međunarodni skup u Bakuu, tokom kojeg je turska delegacija demonstrativno napustila salu.
Ovi događaji ukazuju na sve vidljivije razlike u diplomatskim prioritetima dvije zemlje.
Baku želi samostalniju ulogu u međunarodnoj politici
Predsjednik Azerbajdžana Ilham Alijev posljednjih godina nastoji svoju zemlju predstaviti kao samostalnog regionalnog aktera koji odnose s velikim silama gradi prema vlastitim interesima. Azerbajdžan više ne želi biti posmatran isključivo kroz partnerstvo s Turskom, nego nastoji razvijati direktne odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, Kinom i drugim važnim međunarodnim partnerima.
Takvoj politici doprinosi i geografski položaj zemlje između Rusije, Irana i Turske, kao i njena važnost u transportu energenata iz kaspijske regije prema Evropi. Posebno značajnu ulogu imaju naftovod Baku–Tbilisi–Ceyhan i gasovod TANAP, koji povezuju azerbajdžanske energetske resurse s međunarodnim tržištima.
Istovremeno, odnosi Azerbajdžana s Rusijom dodatno su se zakomplikovali nakon obaranja azerbajdžanskog putničkog aviona u decembru 2024. godine i diplomatskih sporova koji su uslijedili.
Savezništvo pod pritiskom, ali ne i formalno prekinuto
Uprkos najnovijim nesuglasicama, Turska i Azerbajdžan i dalje imaju snažne vojne, ekonomske i energetske veze. Njihova saradnja formalizovana je i Deklaracijom iz Šuše, koja predstavlja važan okvir bilateralnog savezništva. Zbog toga trenutne napetosti ne znače da je partnerstvo dvije države već raskinuto. Međutim, pokazuju da zajedničko historijsko naslijeđe i dugogodišnja politička bliskost nisu dovoljni da uklone sve razlike u međunarodnim interesima.
Najveći izazov za budućnost odnosa Ankare i Bakua bit će upravo pitanje Izraela, s kojim Azerbajdžan želi nastaviti saradnju, dok Turska vodi sve oštriju politiku prema izraelskim vlastima. Hoće li dvije države uspjeti uskladiti svoje interese ili će nesuglasice prerasti u dugotrajnije zahlađenje odnosa, ostaje otvoreno pitanje.