Centar za edukaciju „Emanet“ iz Mostara otkazao je najavljeno predavanje o 13. muslimanskoj SS diviziji, poznatijoj kao Handžar divizija. Time je, barem za sada, okončana polemika koju je izazvala najava skupa pod nazivom „13. muslimanska SS divizija – između fabrikovanih i stvarnih činjenica“. Međutim, ostaje mnogo važnije pitanje: zbog čega se osam decenija nakon završetka Drugog svjetskog rata uopće otvara prostor za moguću rehabilitaciju jedne nacističke vojne formacije?
Iz Centra „Emanet“ saopćili su da je predavanje otkazano zbog medijskih i političkih pritisaka te prijava nadležnim institucijama. Tvrde da im namjera nije bila veličanje nacizma i fašizma, nego historijska analiza okolnosti nastanka divizije, regrutacije i sudbine njenih pripadnika. Ipak, sama najava izazvala je opravdanu zabrinutost dijela javnosti, posebno zbog mogućnosti da se pod izgovorom preispitivanja historijskih činjenica relativizira karakter formacije koja je bila sastavni dio nacističkog SS-a. Historija je o Handžar diviziji već rekla dovoljno da nema nikakve dileme o tome kojem je vojnom i političkom sistemu pripadala.
Handžar divizija nije bila oslobodilačka vojska
Trinaesta Waffen-SS brdska divizija „Handžar“ formirana je 1943. godine u okviru nacističkog vojnog aparata, pod nadzorom Heinricha Himmlera, jednog od najodgovornijih ljudi za zločine nacističkog režima. Njeni pripadnici nosili su uniformu SS-a, djelovali u okviru njemačkih okupacionih snaga i učestvovali u operacijama protiv partizanskog pokreta. Njemački Savezni arhiv u svojim historijskim materijalima izričito navodi da je Handžar divizija tokom djelovanja na Balkanu počinila brojne nasilne zločine i ratne zločine. To nisu političke kvalifikacije nastale u današnjim raspravama. To su historijske činjenice dokumentovane i u njemačkim arhivima. Nesporno je da su okolnosti regrutacije bile složene, da su pojedinci pristupali iz različitih motiva, kao i da je među pripadnicima bilo dezertera i onih koji su kasnije prešli na stranu partizana. Ali nijedna od tih činjenica ne mijenja karakter same divizije niti briše odgovornost za zločine počinjene pod njenim obilježjima.
Isti obrazac kao pokušaji rehabilitacije Draže Mihailovića
Pokušaj da se Handžar divizija predstavi kao nekakva zaštitnička ili oslobodilačka formacija opasno podsjeća na višedecenijske pokušaje predstavljanja Draže Mihailovića i četničkog pokreta isključivo kao boraca za slobodu. I u jednom i u drugom slučaju postoji nastojanje da se složene ratne okolnosti iskoriste za potiskivanje neugodnih historijskih činjenica.
Kod četničkog pokreta to znači prešućivanje dokumentovane saradnje njegovih dijelova s okupatorima i zločina nad civilima, posebno muslimanskim stanovništvom istočne Bosne i Sandžaka. Kod Handžar divizije to bi značilo zanemarivanje činjenice da je bila sastavni dio Waffen-SS-a i da je učestvovala u zločinačkim operacijama. Historijske okolnosti, motivi pojedinaca i razlike među formacijama mogu se i trebaju istraživati. Međutim, istraživanje nije isto što i rehabilitacija, a objašnjavanje historijskih okolnosti ne može biti opravdanje za zločine.
Ne može se selektivno osuđivati četnički pokret, a istovremeno tražiti opravdanje za pripadnost nacističkim SS jedinicama. Jednako tako, nema dosljednog antifašizma u kojem se osuđuje Handžar divizija, a romantiziraju četnički zločini. Antifašizam ne smije zavisiti od nacionalnosti, vjere ili imena počinilaca.
Bošnjačka historija ne treba nacističke formacije
Posebno je važno naglasiti da se historija Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu ne može i ne smije poistovjećivati s Handžar divizijom. Hiljade Bošnjaka učestvovale su u Narodnooslobodilačkoj borbi, borile se protiv fašizma i dale doprinos oslobođenju zemlje. Mnogi su za tu borbu položili živote. Istovremeno, postojali su i građanski, vjerski i intelektualni krugovi koji su se suprotstavljali progonima i zločinima nad nedužnim stanovništvom. Historija Bosne i Hercegovine ima dovoljno autentičnih antifašističkih primjera i heroja da joj nije potrebna rehabilitacija bilo koje SS formacije. Nacionalni ponos ne može se graditi na prešućivanju zločina, kao što se ni historijska istina ne može prilagođavati savremenim političkim ili ideološkim potrebama.
Mostar mora ostati grad antifašističkih vrijednosti
Na najavu predavanja reagovao je i Gradski odbor SDP-a Mostar, koji je zatražio da nadležne institucije ispitaju okolnosti organizovanja skupa i upozorio na opasnost relativizacije nacističkog naslijeđa. Otkazivanje predavanja ne znači da o Handžar diviziji ne treba govoriti. Naprotiv, o njoj treba govoriti otvoreno, na osnovu arhivskih dokumenata, naučnih istraživanja i činjenica, uključujući i zločine koji su počinjeni. Međutim, svako nastojanje da se nacistička vojna formacija predstavi kao nešto što zaslužuje historijsko opravdanje ili nacionalnu rehabilitaciju mora naići na jasnu osudu.
Mostar, grad snažne antifašističke tradicije, posebno dobro zna koliko su ideologije mržnje, okupacija i ratni zločini koštali njegove građane. Zato otkazivanje ovog predavanja može biti povod za važnu poruku: historiju treba istraživati, ali je ne treba prekrajati. Handžar divizija bila je dio nacističkog SS-a. Četnički zločini ne mogu se izbrisati pričom o borbi za slobodu. Fašizam i saradnja s okupatorima ne postaju prihvatljivi samo zato što ih neko pokušava predstaviti kroz nacionalnu historiju.
Historijska istina mora imati jednaka mjerila za sve.