Sjedinjene Američke Države trenutno ne vide potrebu za pokretanjem novih velikih vojnih operacija protiv Irana, jer američka administracija smatra da ekonomske sankcije i pomorska blokada već ostvaruju željene rezultate. Potvrdio je to američki državni sekretar Marco Rubio nakon sastanka ministara vanjskih poslova zemalja G7 u Parizu, naglašavajući da Washington zasad prednost daje ekonomskom pritisku umjesto novoj vojnoj eskalaciji.
Rubio je izjavio da je američkim saveznicima prenio procjenu administracije predsjednika Donalda Trumpa prema kojoj kombinacija sankcija i ograničenja pomorskog saobraćaja ozbiljno pogađa iransku ekonomiju. Prema njegovim riječima, ekonomski pritisak svakodnevno raste, a posebno je izražen u energetskom sektoru, koji predstavlja jedan od ključnih izvora prihoda Irana.
„Ne moramo izvoditi vojne udare ako isti cilj ostvarujemo ekonomskim sredstvima i pritiskom. To nije pat-pozicija“, poručio je Rubio, odbacujući tvrdnje da bi izostanak novih vojnih operacija značio neuspjeh američke strategije.
Trump prihvatio pozive na suzdržanost
Rubijeve izjave uslijedile su dan nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio da zasad odustaje od novih vojnih udara na Iran. Takvoj odluci prethodili su razgovori s predstavnicima država Bliskog istoka, među kojima je bio i katarski premijer Mohammed bin Abdulrahman Al Thani, koji je boravio u Bijeloj kući.
Regionalni partneri pozvali su Washington da izbjegne novu eskalaciju i pruži priliku diplomatskim naporima. Katar je pritom nastavio posredničke aktivnosti usmjerene na pronalaženje mogućeg rješenja sukoba.
Američka odluka ne znači formalno okončanje sukoba niti potpuno isključuje mogućnost novih vojnih akcija. Rubio je upozorio da američke snage ostaju spremne reagovati ukoliko Iran poduzme poteze koje Washington smatra prelaskom svojih sigurnosnih granica.
Iran pod sve snažnijim ekonomskim pritiskom
Američki državni sekretar tvrdi da je iranska mogućnost prodaje energenata na svjetskom tržištu ozbiljno ograničena. Prema procjeni Washingtona, pomorska blokada dodatno otežava izvoz nafte, dok sankcije smanjuju prihode kojima iranske vlasti finansiraju državne aktivnosti.
Rubio smatra da se ekonomske posljedice takve politike s vremenom povećavaju, zbog čega američka administracija trenutno ne vidi potrebu za dodatnim velikim vojnim operacijama.
Ipak, tvrdnje o efikasnosti sankcija predstavljaju procjenu američke administracije, a njihov dugoročni utjecaj na iransku politiku i mogućnost postizanja sporazuma ostaju neizvjesni. Ekonomska ograničenja istovremeno imaju posljedice i po stanovništvo Irana, čija svakodnevica zavisi od stabilnosti privrede i dostupnosti osnovnih proizvoda.
Evropski saveznici traže diplomatsko rješenje
Tokom razgovora u Parizu evropski članovi G7 pozvali su američku administraciju da izbjegne novu vojnu eskalaciju i nastavi diplomatske napore. Posebna pažnja posvećena je sigurnosti pomorskih puteva i posljedicama sukoba po međunarodnu trgovinu energentima.
Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot upozorio je da opasnost od novih sukoba još nije otklonjena, dok je britanski ministar Ed Miliband pozvao na intenziviranje pregovora.
Za evropske države posebno je važno ponovno uspostavljanje sigurnog i nesmetanog saobraćaja kroz Hormuški moreuz, jednu od najznačajnijih svjetskih ruta za transport nafte i prirodnog gasa. Dugotrajna nestabilnost na tom području može imati posljedice po cijene energenata, međunarodnu trgovinu i globalnu ekonomiju.
Rat u Iranu postao i unutrašnje političko pitanje u SAD-u
Sukob s Iranom sve snažnije utječe i na političke odnose unutar Sjedinjenih Američkih Država. Trump je priznao da je rat bio jedan od faktora koji su doprinijeli porazu republikanaca na prošlosedmičnim izborima za Kongres.
Američki potpredsjednik JD Vance bio je još direktniji, ocijenivši da je upravo rat značajno utjecao na izborni rezultat. Takve izjave pokazuju da se pitanje nastavka vojnih operacija ne razmatra samo kroz vanjskopolitičke i sigurnosne interese nego i kroz unutrašnje političke posljedice.
Washington se tako trenutno opredjeljuje za nastavak ekonomskog pritiska, uz zadržavanje vojne spremnosti i mogućnosti diplomatskog dogovora. Hoće li takva strategija otvoriti prostor za trajnije smirivanje sukoba zavisit će od narednih poteza američke i iranske strane, kao i uspjeha međunarodnog posredovanja.