Rusija je i s nama zaratila, vodi rat dezinformacijama i cijenom energenata, rekla je Laurence Boone, francuska državna tajnica za europsku politiku.
Rat energentima je, kako se čini, u petak 2. lipnja Rusija izgubila. Cijene nafte su se stabilizirale, tip Brent stoji 74 dolara, a na taj proces nije utjecala najava kartela proizvođača OPEC+ da će smanjiti proizvodnju, nego signali američke emisijske banke Fed o mogućoj pauzi podizanja referentnih kamatnih stopa te rješavanje krize s podizanjem gornje granice američkog duga. Ruska nafta tipa Urals prodaje se po 53 dolara jer se svi kupci pridržavaju gornje cjenovne granice od 60 dolara koju su u prosincu dogovorili G7 i EU zbog čega je proračun Moskve upao u deficit. The Wall Street Journal javlja da se trgovci naftom klade u nastavak pada cijene nafte.
Invazija na Ukrajinu
Plin je na europskom referentnom tržištu TTF pao na 23 eura po megavatsatu. U kolovozu prošle godine bio je 340 eura, najviše u povijesti. Riječ je o najnižoj cijeni u protekle dvije godine, dakle i prije nego što je Rusija počela manipulirati cijenom tog energenta pripremajući invaziju na Ukrajinu.
EU se riješila ovisnosti o ruskoj nafti, osim nekih izuzeća poput Mađarske i Slovačke, prekidom uvoza. Postupno se lišava i ruskog plina. EU je u veljači izvijestila da je od siječnja do studenoga prošle godine ruski plin predstavljao manje od četvrtine (24,4%) uvoza tog energenta – 2021. godine činio je 83 posto. Razlika je namirena povećanjem uvoza LNG-ja primarno iz SAD-a, ali i uvozom iz Norveške, Azerbajdžana, Katara – uspješna politika diverzifikacije izvora koju je akcelerirala prijetnja smrzavanjem. Porastao je i uvoz ruskog LNG-ja sa 16 na 22 milijarde kubičnih metara. Tome treba dodati da Rusija nema tehničkih kapaciteta povećati izvoz LNG-ja jer za to treba zapadnu tehnologiju koja je pod sankcijama.
Politico.eu zaključuje da je u 2021. ruski plin činio otprilike polovicu ukupnog uvoza EU, oko 150 milijardi kubičnih metara godišnje. Do studenoga 2022. iznosio je nešto manje od 13 posto s trendom pada. Statista.com procjenjuje da je ukupno prošle godine uvezeno 63 milijarde kubičnih metara. “Zamjena velikog dijela ruske opskrbe Europe LNG-jem donijela je određenu udobnost u smislu energetske sigurnosti”, rekao je Tom Haddon, energetski analitičar u inženjerskoj konzultantskoj tvrtki Arcadis Politicu. “Međutim, donosi i znatnu nestabilnost cijena jer je to globalno konkurentno tržište energije.” Ključna će ugroza biti kineske potrebe za LNG-jem, ali procjene su optimistične i vjeruje se da neće biti poremećaja jer rast druge svjetske ekonomije ostaje ograničen. EU je i za slučaj naglog rasta potražnje LNG-ja u Aziji dobro pripremljena jer su skladišta plina sada zapunjena više od 60 posto, što za posljedicu ima i niže cijene. Važan aspekt uspješne obrane od ruskog energetskog rata bilo je i 20 posto smanjenja potrošnje plina prošle godine na razini EU. Negativni utjecaj mogli bi imati vruće ljeto koje bi povećalo potrošnju energije radi hlađenja te zima koja bi bila duga i hladna.
Profitabilno tržište
Rusija je tako trajno izgubila profitabilno plinsko tržište Unije. “Neće biti političkog mandata za kupnju ruskog plina čak i ako se politička situacija promijeni. Nitko neće otići i potpisati novi ugovor s Gazpromom u bilo kojem značajnom obujmu”, izjavio je Tom Marzec-Manser, šef globalne analitike plina ICIS-a (Independent Commodity Intelligence Service, analitička služba koja prati trendove cijena roba), Politicu. Ne treba isključiti da će Mađarska i dalje nastojati dobiti ruski plin, mogla bi joj se priključiti i Slovačka ako na jesenskim izborima pobijedi populist Robert Fico, ali najveći je kupac, Njemačka, izgubljen, a tako i Poljska i ostali. Pokušaj Rusije da proda više plina Uniji doveo bi, vjerojatno, do pada cijena na europskom tržištu, što se odmah prelijeva na cijene koje plaća NR Kina. Poznato je da je kineski predsjednik Xi Jinping plinovod iz Rusije uvjetovao nižom cijenom od one koju plaća Europa. Posljedica je toga da prodaja NR Kini ne uspijeva namiriti gubitak europskog novca. EU je 2021. godine platila Rusiji za uvoz plina 123 milijarde dolara, a lani 53 milijarde. Razinu disproporcije potvrđuje vijest da je Beijing/Peking platio prošle godine uvoz plina cjevovodom 3,98 milijardi dolara (porast od 2,6 puta u odnosu na 2021. godinu, prenosi agencija Kyodo podatke kineske carinske uprave), a LNG je Partiju koštao 6,75 milijardi (porast od 2,4 puta).
Kadri Simson, europska povjerenica za energiju, tvrdi kako ne postoji budućnost u kojoj Europa vraća energetske veze s Rusijom na razinu prije agresije na Ukrajinu. “Nećemo se vratiti na status quo s Rusijom kao našim glavnim opskrbljivačem plinom. Moramo zaštititi našu sigurnost opskrbe.”