Američko ratno zrakoplovstvo je 14. juna poslalo u Siriju borbene avione pete generacije F-22 Raptors kako bi odvratilo ono što je američka centralna komanda opisala kao „sve nesigurnije i neprofesionalnije ponašanje ruskih aviona u regiji“.
Raptor, napredni lovac za superiornost u zraku, poznat po svojim sposobnostima da bude ‘nevidljiv’, raspoređen je s ciljem da poveća sposobnost američke vojske da odbrani 900 američkih vojnika koji su i dalje raspoređeni u ovoj ratom razorenoj državi, piše Adam Lammon za National Interest.
Sjedinjene Američke Države su poslale avione F-22 na Bliski istok posljednji put prošle godine, kada su ovi lovci poletjeli prema Ujedinjenim Arapskim Emiratima u demonstraciji sile nakon napada pobunjenika Husa u Jemenu dronovima i raketama.
Međutim, ovo nije prvi put da su ove letjelice poslate u Siriju. U proljeće 2018, F-22 su pružili „odbrambene protuzračne“ sposobnosti državši sirijsku protuzračnu odbranu u opasnosti tokom mulitnacionalnih napada na vojne ciljeve u odgovoru na, kako se sumnjalo, napade Damaska hemijskim oružjem.
Potom su, u jesen, avioni F-22 završili svoj prvi „borbeni udar“ u Siriji, u kojem su piloti američkog Raptora letjeli „duboko u sirijsku teritoriju, suočivši se sa neprijateljskim borcima i raketnim sistemima zemlja-zrak“ i odvratili blizu 600 sirijskih, iranskih i ruskih borbenih aviona od tog da budu prijetnja za američke vojnike.
Jasan zadatak
F-22 ima jasan zadatak u Siriji, bilo da odvraća rusku vojsku ili pomaže širu američku vojnu misiju. Zaista, iako američko vojno prisustvo na terenu postoji dugi niz godina kao pomoć odbrani, Ratno zrakoplovstvo izvještava da se Rusija prestala pridržavati dogovorenih sporazuma o zaustavljanju sukoba na prometnom sirijskom nebu i da ruski avioni maltretiraju američko osoblje sve češće.
“SAD je odavno zabrinut zbog ruskog maltretiranja američkih snaga, ali nedavno je primijetio ‘znatan skok’ u ruskoj zračnoj agresiji u Siriji. I na terenu, američki vojnici se suočavaju sa nizom prijetnji od ruskih snaga, koje fizički maltretiraju i prijete Amerikancima širom države”, piše autor.
Rusija drži više od 2.500 vojnog osoblja u Siriji u znak podrške svom savezniku, sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu, koji je u svim važnim aspektima pobijedio u građanskom ratu u svojoj državi, nakon više od decenije sukoba. Rusija i Sirija odavno američke vojnike omalovažavaju kao „okupatore“ i insistiraju da napuste državu.
Američko odbijanje da se povinuje dovelo je Amerikance u opasnost, i to ne samo u odnosu na Moskvu i Damask. I Iran, još jedan ruski i sirijski saveznik, redovno gađa američku vojsku. Naprimjer, u martu prošle godine, napad dronom „iranskog porijekla“ usmrtio je jednu osobu koju je angažovao SAD i ranio šest drugih u Siriji, što je pokrenulo pitanja o logici i održivosti američkog prisustva u Siriji još od 2015.
Američka vlada uporno ukazuje na prijetnje koje predstavljaju ostaci grupe ISIL kada opravdava američko prisustvo u Siriji. Bez sumnje, čak i nakon gubitka svojih teritorijalnih uporišta u Iraku i Siriji, otpornost ove terorističke grupe i dalje predstavlja kompleksan izazov za multinacionalnu koaliciju predvođenu SAD-om, koja je izvela 313 operacija protiv ISIL-a u 2022. Pa ipak, SAD se suočava sa većim i ozbiljnijim prijetnjama od Rusije, Irana i sirijske vlade nego od samog ISIL-a, koji je izgubio svoju nekada veliku sposbnost da izvodi koordinirane ofanzivne operacije na Bliskom istoku i dalje.
ISIL se zapravo ne može pobijediti samo vojnom akcijom: deseci hiljada zatvorenika iz redova ISIL-a uključujući mnoge strane borce i njihove porodice, kopne u iračkim i sirijskim pritvornim centrima i zatvorima. Sve dok ovi ljudi ne budu vraćeni u svoje države porijeka, oni će biti izloženi riziku radikalizacije i regrutovanja od strane džihadista i ISIL će nastaviti gađati zatvore u nastojanju da oslobodi svoje drugove.
Američki kreatori politika su trebali naučiti iz američkih ratnih napora protiv Al-Kaide ili talibana, da ISIL nije problem koji SAD može riješiti samo ubijanjem.
Međutim, slično kao što su talibani dokazali svoju posvećenost borbi protiv ISIL-a čak i nakon što je SAD napustio Afganistan, ima razloga vjerovati da ni Sirija, Iran i Rusija neće tolerisati ISIL na Bliskom istoku. Amerikanci se trebaju prisjetiti da je Iran bio ključni u borbi protiv ISIL-a koju je podržao SAD i da se protivio istom terorističkom prisustvu u Afganistanu, dok se Rusija borila protiv ISIL-a da osigura Assadovu vladavinu.
Nepozvani gost
Osim toga, vrijedno je prisjetiti se da kada je predsjednik Donald Trump naredio iznenadno povlačenje iz Sirije 2019, Rusija je bila ta koja je premjestila svoje vojnike na napuštene američke položaje i pozvala na deeskalaciju između Kurda i Turske na sjeveroistoku. Kasniji plodonosni pregovori Moskve s Turskom doveli su do sporazuma koji je spriječio tursku vojnu operaciju protiv Kurda u zamjenu za povlačenje Kurda sa sirijsko-turske granice. Turska, koja je odgovorna za ubistvo posljednjeg vođe ISIL-a prošlog mjeseca, posvećena je borbi protiv istih sirijskih Kurda koje Sjedinjene Američke Države podržavaju od 2014. – što umnogome zaoštrava američko-turske odnose. Ovo je samo još jedan Gordijev čvor koji Sjedinjene Američke Države pokušavaju razriješiti u Siriji – bez mnogo uspjeha.
Činjenica je da su Sjedinjene Američke Države autsajder sa malo prijatelja u Siriji. Kao nepozvani gost u ovoj državi, SAD ostaje meta sirijskog, ruskog i iranskog vojnog pritiska. Američki saveznici i partneri, od Ujedinjenih Arapskih Emirata do Saudijske Arabije i šire Arapske lige, počeli su primati Damask nazad u svoje regionalno okrilje raširenih ruku. Američka politika promjene režima, koja je počela pod Obaminom administracijom, ali je nastavljena u raznim oblicima, odavno je već propala.
Daleko od tog da je Rusija izolovana, Moskva je i dalje neizostavan igrač u Siriji, za Damask i Teheran, kao i za Jerusalem i Ankaru. Državama na Bliskom istoku je jasno da SAD neće ostati u Siriji dovijeka, i oni se u skladu s tim pripremaju. Ali Amerika se nije prilagodila tome, ostala je na istom kursu, trpeći žrtve dok uzaludno traži izlaz.
No, nakon devet godina rata, samo je jedno jasno: nema te količine borbenih aviona F-22 koja će pomoći Americi da porazi posljedice neuspjeha vlastitih politika, zaključuje se u tekstu National Interesta.
(National Interest)