Čak i ako se čini da nasilje na ulicama jenjava, u mnogim francuskim gradovima još nema govora o povratku u normalnu svakodnevnicu. Nakon što je u pariškom predgrađu, u utorak 27. lipnja, jedan policajac tijekom prometne kontrole ubio 17-godišnjeg Nahela, u mnogim mjestima u Francuskoj izbio je gnjev usmjeren na državu i njene institucije – pogotovo nakon što se na društvenim mrežama pojavio snimak koji, čini se, jasno pokazuje da policajac nije djelovao u samoobrani.
Nasilje je bilo usmjereno prije svega na simbole države: policijske stanice, škole, a posebno na gradske vjećnice. Dosadašnji vrhunac bio je napad na kuću gradonačelnika u gradiću L’Haÿ-les-Roses na širem području Pariza: nepoznate osobe su teškim vozilom probile ulazna vrata u dvorište i podmetnule požar. Gradonačelnikova supruga je povrijeđena pri bijagu iz kuće s njihovo dvoje male djece.
Pravosuđe istražuje zbog pokušaja ubojstva. U ponedjeljak 3. srpnja, u brojnim gradovima ispred gradskih vjećnica održani su skupovi solidarnosti. Od početka nereda širom zemlje uhićeno je više od 3.000 ljudi. Od tog kaosa bi posebno mogla imati koristi krajnje desničarska stranka Marine Le Pen „Nacionalni savez“.
Kolika je solidarnost s porodicom ubijenog tinejdžera?
Mnogi francuski političari jasno su osudili ubojstvo 17-godišnjeg Nahela. Predsjednik Emmanuel Macron taj čin je opisao kao „neobjašnjiv“ i „neoprostiv“. Politički centar i ljevica su se složili. François Ruffin, zastupnik ljevičarske stranke Nepokorena Francuska, pozvao je čitavu naciju da pokaže solidarnost s majkom „čiji je 17-godišnji sin ubijen iz neposredne blizine, iako nije predstavljao nikakvu opasnost“.
Ali, ne pokazuju sve stranke neograničenu solidarnost sa Nahelovom obitelji. Eric Ciotti predsjednik konzervativne stranke Republikanci, svoju „podršku“ obitelji ubijenog izrazio je na Twitteru, ali je podršku dao i policiji, dodajući da prije osude policajca treba pričekati rezultate istrage. Samo dva dana nakon ubojstva, on je pozvao vladu da proglasi izvanredno stanje koje vlastima daje dalekosežna prava, poput ograničavanja slobode okupljanja ili pretresa kuća.
Nacionalni savezi i „Strategija kravata“
Ciotti je pritom otišao znatno dalje od Marine Le Pen. Ona je Macronove izjave opisala kao „pretjerane“ i istakla da se moraju pričekati rezultati istrage protiv policajca. A izvanredno stanje, kako je naglasila, treba proglasiti samo ako se situacija nastavi pogoršavati.
Benjamin Morel, docent javnog prava na Sveučilištu u Parizu Panthéon-Assas, to naziva „strategijom kravata“. Prema Morelu, Nacionalni savez Marine Le Pen se već nekoliko godina pokušava predstaviti kao umjerena stranka.
„Svuda nose kravate i odjela, na primjer u parlamentu, i više ne privlače pažnju kao ranije svojim veoma radikalnim izjavama. U aktuelnoj krizi, oni su skoro na istoj liniji kao Macron“, kaže Moral za DW.
„Za razliku od drugih zemalja kao što je Njemačka, u Francuskoj oni ne mogu doći na vlast kroz koalicije. Moraju biti pobjednici na predsjedničkim izborima i pridobiti veliki broj birača na svoju stranu.“
Dvostruka strategija
Ipak, neki članovi Nacionalnog saveza nastavljaju sa tvrdim stavovima, dodaje Gilles Ivaldi, politolog s istraživačkog centra Cevipof pri Institutu političkih znanosti u Parizu. Kao primjer navodi lidera stranke Nacionalni savez: Jordan Bardella (27) i sam potječe iz imigrantske porodice, govori o „brutalizaciji društva kao posljedici potpuno sulude imigracione politike“ i obećava da će protjerati sve „strane kriminalce“ iz zemlje ukoliko Nacionalni savez pobjedi na sljedećim predsjedničkim izborima 2027.
„Stranka slijedi dvostruku strategiju, ciljajući kako na svoje tradicionalne, ekstremne birače, tako i na potencijalne nove biračima koji su zabrinuti za osobnu sigurnost. Oni smatraju da je ta stranka s ovakvom Marine Le Pen prihvatljiva“, ocjenjuje Ivaldi za DW.
Uvijek su krivi imigranti
Međutim, Nacionalni savez još uvijek ima rasistički program, tvrdi Sylvain Crepon, docent političkih nauka na Univerzitetu u Toursu u središnjoj Francuskoj. „Stranka želi zaustaviti svu imigraciju koja dolazi iz zemalja koje nisu u Europi i očigledno je protiv integracije i jednakosti“, kaže za DW. To je toliko poznato, dodaje, da stranka o tome više i ne mora pričati.
„Čak i ako Marine Le Pen to ne spominje eksplicitno, svi znaju da su za njenu stranku imigranti uvijek krivi za kriminal u Francuskoj. Kada drugi političari, kao što je Ciotti, kažu istu stvar, to im samo pomaže, jer birači više vole glasati za original, nego za kopiju“, smatra Crepon.
Čini se da ta strategija funkcionira polako, ali sigurno: u ključnom drugom krugu prošlogodišnjih predsjedničkih izbora, Le Pen je uspjela dobiti 41,5 posto glasova, 2017. je to bilo 34 posto. Trojica stručnjaka slažu se da bi trenutna kriza mogla dati poticaj desničarskim ekstremistima. Čini se da na to ukazuje i rezultat dva online-apela za donacije: za obitelj ubijenog Nahela je do 3. srpnja prikupljeno nešto više od 260.000 eura – a za obitelj policajca više od 1,2 miliona eura.
Desnica jača – polako, ali sigruno
Na aktuelnu krizu i na moguće jačanje ekstremne desnice, francuska vlada, kako naglašava, reagira prije svega sredstvima vladavine prava.
„Pojačali smo prisustvo policije i u kontaktu smo s lokalnim vlastima i udruženjima, kao i sa Nahelovom obitelji. Dok drugi predlažu radikalna rješenja, mi želimo izbjeći podjelu društva”, rekao je u ponedjeljak glasnogovornik vlade na konferenciji za novinare na pitanje DW-a.
Vlada je već učinila mnogo za predgrađa, ali mora nadoknaditi deficite koji su se gomilali desetljećima, rekao je glasnogovornik Elizejske palače.
Potrebne su reforme
Tome, međutim, proturiječi Michel Kokoreff, profesor sociologije na pariškom sveučilištu Vincennes-Saint-Denis, koji se smatra stručnjakom za situaciju u predgrađima.
„To nije točno. Između ostalog, vlada je 2018. jednostavno otkazala planirani akcijski plan od 48 milijardi eura za predgrađa”, podsjeća on za DW.
„Jedini način da se suprotstavimo desnici je da se zakrpaju pukotine u društvu, kako ubuduće više ne bi bilo nemira u predgrađima. To zahtjeva fundamentalne reforme, kao što je reforma policije, uključujući i formiranje policijskih jedinica u prigradskim naseljima koje bi bile u svakodnevnom kontaktu sa tamošnjim stanovnicima.”
Ali, čak i ako bi vlada predsjednika Emmanuela Macrona zaista pokrenula takve reforme, prošlo bi dosta vremena dok bi one pokazale učinak. A do sljedećih predsjedničkih izbora ostalo je samo četiri godine.
(Deutsche Welle)