Glasovi protivljenja izraelskih vojnih veterana i rezervista prema vladi zemlje postaju sve glasniji kako se nastavljaju protesti protiv pravosudne reforme. No, nakon posljednjih protesta, koji su doveli do blokade autoputeva, izraelski vojni vrh je uzvratio, a komandant vojske Herzl Halevi upozorio je da “svako ko poziva na nejavljanje [za dužnost rezerviste] šteti izraelskim snagama i sigurnosti države”.
Vojna protestna grupa „Brothers in Arms“ bila je jedna od desetaka koji su sudjelovali u drugoj sedmici “dana nemira”, u kojem su glasovi bivših vojnika zauzeli centralno mjesto. Radi se o više od 10.000 vojnika u rezervi, uključujući članove elitne obavještajne jedinice 8200 i pilote zračnih snaga, koji su potpisali online peticiju za “ratovanje za dušu nacije”, prijeteći bojkotom svoje dužnosti rezervista.
Penzionisani vojni generali koji su razgovarali s Al Jazeerom nisu se složili oko obima štete koju su demonstranti nanijeli vojsci i njenoj spremnosti za budući sukob.
Vojska diktatora je trula vojska
Amiram Levin, bivši general major i komandant sjeverne komande izraelske vojske, inzistira na tome da “[rezervisti] ničem ne prijete” i da je krajnja desnica u vladi ta koja “ugrožava sigurnost države Izrael“. Vojni rezervisti po zakonu su obavezni služiti određeni broj dana dok ne navrše najmanje 40 godina, a njihovi oficiri često od njih traže da dobrovoljno služe duže, na manje formalnoj osnovi. U slučaju nužde, država može obavezati sve svoje rezervne snage – koje broje 400.000 vojnika – da se jave na dužnost.
“Ako vlada izda [rezerviste] i prekrši sporazume, pljuje im u lice, ugrozi sigurnost nacije i pošalje ih u potencijalno nelegalne misije u Judeju i Samariju [okupiranu Zapadnu obalu], a oni kažu: ‘Nećemo volontirati, radit ćemo samo minimalno što zakon nalaže'”, rekao je Levin, izlažući obrazloženje demonstranata.
Levin je dalje objasnio svoj stav da je potencijalno negativan učinak odbijanja rezervista da služe mali rizik u poređenju sa puno većom odgovornošću koju nosi budućnost u kojoj bi vojnici služili u “diktaturi”.
“Vojska diktatora je trula vojska”, rekao je Levin.
“Bolje je imati malo manje obučenu vojsku [koja služi] demokratskoj vladi kada ljudi vjeruju u ono za što se bore.”
Upotreba uniforme za političke stavove nelegitimna
No, po njegovom mišljenju, zaustavljanje pravosudnih promjena samo je prvi korak prema okončanju “korumpirane” uloge vojske u provođenju “politike aparthejda” na okupiranoj Zapadnoj obali.
“Ne možete okupirati narod kao vojska 56 godina bez korumpiranja iznutra”, rekao je Levin.
Sa druge strane, bivši šef izraelske vojne obavještajne službe i sigurnosni stručnjak Yossi Kuperwasser slaže se s dijelom Izraelaca koji smatraju da su demonstranti prešli crvenu liniju u “korištenju svoje vojne službe kao političkog alata”. Suparnička peticija u ime rezervnih vojnika protiv onih koji su se odbili javiti na dužnost ima više od 75.000 potpisa.
Dan Ezra pomogao je organizovati desničarski “Marš miliona” u korist pravosudnih promjena koje je predložila vlada premijera Benjamina Netanyahua, za koje kritičari kažu da bi ograničile nezavisnost pravosuđa. Ezra, koji je i dalje služio kao rezervni vojnik, tvrdi da mnogi Izraelci vjeruju da je “njihova [rezervista koji ne služe] upotreba zelene uniforme [za iznošenje političkih stavova] nelegitimna”.
Kaže da su i oni “nosili zeleno, pa ostaje obaveza braniti domovinu i porodice dok prijetnje odbijanjem služenja “samo ugrožavaju” i mogu dovesti do građanskog rata.
Okupacija ili samoobrana?
Za one u izraelskoj ljevici, pitanje vojnih protesta može biti komplikovano, sa nekima koji se protive imidžu vojske koja se ne slaže sa izraelskom vladom i njenim krajnje desničarskim sklonostima, naročito kada je riječ o odnosima vojske prema Palestincima, te njenoj aktivnoj ulozi u provođenju okupacije Zapadne obale, kao i brojnih operacija protiv blokiranog Pojasa Gaze.
Međutim, drugi su aktivno podržali proteste, čak i ako su kritični prema ulozi vojske u odnosu prema Palestincima. Nir A Cohen, koji je bio komandant voda tokom izraelske vojne operacije u izbjegličkom kampu Jenin 2002. godine, izrazio je kritički stav da ono što je “učinio [u Jeninu] nema nikakve veze sa sigurnošću Države Izrael”.
Za razliku od “borbe protiv terorizma”, prisjetio se kako je “pucao uzrak kako bi preplašio grupu farmera koji su brali paradajz i krastavce” kako bi slijedio naredbe svog komandanta o uvođenju policijskog sata. Cohenov je stav još uvijek manje rasprostrajen među izraelskim Jevrejima, pri čemu većina zadržava poštovanje prema vojsci.
Jasan i neprocjenjiv rizik
Rafi Laderman rezervni je major koji je vodio jedinice u Jeninu 2002. i koji je nastavio služiti i nakon službene starosne granice.
“Moja predanost nadilazi svaku politički spornu situaciju… [služba] je sveta dužnost za svaku osobu koja živi u Izraelu”, rekao je Laderman.
Prema Ladermanu, većina Izraelaca očekuje da će se, ako dođe do pritiska, “99,9 posto onih koji kažu da nisu zainteresovani za [rezervnu dužnost]… boriti u vanrednoj situaciji”.
Uprkos tome, podjela unutar izraelskog društva koja se sada vidi, čak i unutar redova vojske, jasan je, ali ipak neprocjenjiv rizik, sa malo znakova napretka.
“Razdor između ljevice i desnice je predubok”, rekao je Ezra.
“Više ne vjerujem da je pomirenje moguće.”
(Eliyahu Freedman, Al Jazeera)