U rubrici Ero.ba priča ugostili smo danas mostarskog DJ i producenta Andreja Jelića, odnosno kako ga zovu u svijetu elektronske muzike kojoj pripada, DJ Andrej. Razgovor je dogovoren još prije par dana, a okolnosti su htjele da bude urađen jutro nakon zemljotresa koji je pogodio ovaj dio Hercegovine. Namjera je bila da napravimo ležerni razgovor, ali nažalost počeo je mnogo ozbiljnom temom.
– Ne znam, loše se osjećam jutros kao vjerovatno i najveći broj ljudi. Ne prospavana noć, ali opet, sve to se nadoknadi, ali jedan ljudski život više neće nikada, počinjemo razgovor za Ero.ba u smjeru u kojem nismo ni željeli ni namjeravali.
– Porodici želim da izrazim saučešće, a nažalost njen život neće se nikad više vratit. To samo pokazuje da zemljotrese i takve stvari ne treba shvatati naivno. Kod mene se treslo na 1. spratu, mogu misliti kako je kod onih na višim, a da ne kažem, evo gledajte ova naša brda okolo Mostara. Sav taj kamen može krenuti u svakom trenutku, kaže Andrej.
Da napravimo odmak od trenutne ružne svakodnevnice, vratimo se osnovnoj temi razgovora. Vi se već dugo bavite elektronskom muzikom. Krenulo je sa tim ili drugačije ?
– Počelo je ustvari zabavnom muzikom. Znate već tamo prije nekih 25 godina elektronska muzika je ovdje bila nešto “daleko”, pa sam počeo kao DJ po kafićima sa zabavnom muzikom. A onda negdje prije 20-tak godina krenuo sam sa elektronskom muzikom i stvari su krenule u tom pravcu.
Bila je to prva ljubav ?
– Vjerujte da nije. Moja prva ljubav, možda mogu reći i nikad prežaljena, je ustvari bila košarka. Tada kao tinejdžer te nešto stariji igrao sam košarku. Tada je bio klub Koš u Mostaru, pa nešto u Zrinjskom. Ustvari došao sam bio i zadovoljio probe, te trebao potpisati za Brotnjo iz Čitluka, koje je tada prije 20-tak godina bilo respektabilan klub. Međutim otac je rekao ne može, okreni se školi i tako je moja košarkaška karijera i na neki način usmjerena prema završetku. Kasnije, kako rekoh, došla je elektronska muzika, kao neki prirodni nastavak jer želio sam biti DJ, a uvijek sam volio istraživati neke nove pravce. Ako je košarka bila prva ljubav, onda je elektronska muzika bila ona kako kažu “ljubav prvi pogled”. Na kraju kad sve sagledam nekako sam se našao u njoj.
Tada prije 20-tak godina to je bio prilično nepoznat pravac muzike u BiH.
– Može se reći da smo bili alternativa. Meni je to donekle odgovaralo jer nisam se uklapao u “main-stream” situacije. Počelo je po žurkama, kasnije se širilo. Neki prvi veći nastup je bio tada u diskoteci “GP” u Čitluku.
Kakav je osjećaj biti na pozornici, šta vam kroz glavu prolazi kao DJ-u ?
– Taj odnos koji DJ ima prema publici. Vi ustvari na neki način kontrolišete publiku. Nastojim da pratim uvijek ljude i ako se, da tako kažem “ne spojim” na njihovu emociju, onda smatram da nisam uspio te večeri zabaviti ljude.
Vrijeme je donosilo promjene, elektronska muzika se sve više prihvatala. Kako je tekao njen razvoj, ako to tako možemo reći ?
– Prije 20-tak godina bili smo baš daleko od svih tokova. A onda polako se počelo raditi na promociji. Pomogao je tada časopis “Urban Bug” mog prijatelja Avde Užičanina. Za mene lično je puno značila uspostavljena saradnja sa Ernestom Galićem, koji će mi kasnije postati i kum. Osnovali smo “No government” i kreneulo je. Napravili smo nekih 40 “stvari”, počeli su nastupi po Hrvatskoj koja je tada ipak imala jaču elektonsku scenu.
Oni koji vas bolje poznaju upoznati su da ustvari elektronska muzika je vaš hobi. Vi ustvari radite posao voditelja marketinga Gumma M, što je dijametralno različito od onoga što nosi sa sobom bavljenje muzikom. Kako se nalazi balans ?
– Pa ide teško, još kad dodate na to porodicu i sve to. Međutim, rekoh već u elektronskoj muzici sam se nekao pronašao pa mi nije teško.
Godine korone su za Vas donijele dva nezaboravna događaja. O čemu je riječ ?
– Pa prvi je momenat negdje sa početka korone. Radio sam svirku ispod Starog mosta za nikoga da tako kažem. Ustvari radio sam svirku, a sve je to snimao moj prijatelj Dino Đonko. To je bio neki naš izlaz iz onda onog vremena izolacije. Djelovalo je nestvarno jer nema nikoga oko vas, a vi se nalazite u srcu Mostara, mjestu koje da je normalno vrvilo bi od ljudi. Tu je svakako i nastup u sklopu projekta Live streem. Svako je želio da predstavi svoj grad kroz muzički intermeco, a meni je želja bila da predstavim Mostar. I napravili smo sve to na Fortici, na jednom od fantastičnih mjesta, onoj “nebeskoj šetnjici”. To je bio projekat koji je ustvari bio muzički intermeco u kojem predstavljate svoj grad. Emitovao ga je BHRT, a učestvovali su razni DJ-evi iz regije. Sve to je paralelno i postavljeno i na Berlinskoj muzičkoj platformi.
Mostar su tada predstavlja dva čovjeka koji nisu bili Mostarci.
– Da, to je najzanimljivije u svemu. Znate neki od intermeca rađeni su sa mnogo više kamera i opreme, a moj prijatelj Aleksandar Novaković iz Banjaluke i ja koji sam ustvari rođeni Tuzlak, smo predstavljali Mostar. Aleksandar se mnogo potrudio da uhvati dronom i kamerom najljepših kadrova poput izlaska sunca nad Mostarom.
Kako danas izgleda elektronska scena u BiH ?
– Prelomnni trenutak nastao je negdje 2018. godine, od kada je BiH postala top destinacija po ovom pitanju. Počeli su dolaziti ugledni DJ-ivi, krenuli su se praviti respektabilni muzički događaji. Što se mene lično tiče zajedno sa Igorom Kurjakovićem osnovao sam Roof AW kolektiv i samo u 2019. godini imali smo oko 180 nastupa.
Gdje smo onda danas u usporedbi sa ostatkom Evrope ?
– Vjerujete potpuno ravnopravni. Naravno kada je u pitanju produkcija uvijek će novac diktirati sve, ali puno talenta ima kod ove naše muzičke raje i puno se trude.
Iako je pred Vama još mnogo svirki, koji bi bili neki kratkoročni ciljevi koje ste sebi postavili ?
– Volio bih da ove godine u Mostaru održimo festival elektronske muzike i da to preraste u neku tradiciju. Također, u potrazi smo za nekim prostorom koji bi mogao služiti kao mjeto okupljanja, mjesto za koncerte, kaže nam na kraju razgovora za Ero.ba Andrej Jelić.