Nakon manje od 48 sati zadržavanja i ispitivanja Milan Radoičić, koji je priznao da je bio vođa paravojne organizacije koja je u nedjelju 24. rujna kod manastira Banjska na sjeveru Kosova ubila kosovskog policajca, pušten je iz beogradskog pritvora.
Radoičić je dodatno zamutio priču jer osim što je priznao da je on vodio terorističku skupinu – koja, prema njegovim riječima, nema veze sa Srbijom, nego s “nezadovoljnim i ugnjetavanim Srbima s Kosova” – sada se “pročulo” da je oružje korišteno u napadu nabavljeno u BiH, točnije u Federaciji BiH – u Tuzli.
Iz Sarajeva su poručili da će to istražiti, ali sumnjaju u tu priču. Ministar unutarnjih poslova Federacije BiH, Ramo Isak, rekao je za Radio Slobodna Europa (RSE) da “nema nikakve informacije u vezi bilo kakvog oružja na području Tuzle koje se dovodi u vezu s Radoičićem”. No, čini se da je Aleksandar Vučić pokrenuo cijelu složenu operaciju koja mora dokazati da Srbija s tim terorističkim napadnom nema nikakve veze jer su se nakon pucnjave u Banjskoj Srbija i on sam našli u škakljivoj poziciji, optuženi da destabiliziraju regiju, a Bruxelles ozbiljno razmišlja i o uvođenju određenih sankcija protiv Srbije.
U svakom slučaju, evidentno je da je Milan Radoičić, čovjek od najvećeg povjerenja Aleksandra Vučića i njegov osobni gubernator za sjever Kosova, pristao na ulogu žrtvenog jarca koji treba spasiti Vučića od bilo kakve upletenosti u napad. Sve se čini da Srbije u svemu tome “nigdje nema” jer napadači su Srbi s Kosova, oružje je nabavljeno u BiH, pa još k tome iz Federacije BiH (dakle, nema čak ni Republike Srpske), a sve se dogodilo zbog nerazumne politike Albina Kurtija i popustljivosti Zapada.
Složena kombinatorika spašavanja predsjednika Vučića namijenjena je za Bruxelles i Washington. Zanimljiva je i izjava načelnika Generalštaba srpske vojske Milana Mojsilovića da je 24. rujna, na dan napada, dio srbijanske vojske bio raspoređen duž granice, ali “to nije bila puna borbena gotovost Vojske Srbije”, kako je rekao za RTS general Mojsilović, te time još dodatno zapetljao rašomon oko cijele te situacije.
Predsjednik Odbora za Kosovo Skupštine Srbije, Milovan Drecun, izjavio je kako je zadatak da se “odbiju svi pokušaji Prištine i mnogih na političkom Zapadu da Srbiju uvežu s ovom naoružanom grupom, s njenom pripremom, obukom, naoružavanjem i ubacivanjem na sjever Kosova”.
“Ako se to ne uradi, onda će Beograd biti podvrgnut nekim mjerama koje se već traže od mnogih na političkom Zapadu”, rekao je Drecun.
I u svom nedavnom intervjuu na CNN-u Aleksandar Vučić rekao je kako mu je “mjerama” priprijetio i američki državni tajnik Antony Blinken, a glasnogovornik EU za vanjske poslove Peter Stano izjavio je kako je Bruxelles “spreman donijeti mjere prema Srbiji ako države članice budu raspolagale s dovoljno informacija i činjenica”.
Podsjetimo kako su se na nedavnom susretu hrvatski i albanski premijeri Andrej Plenković i Edi Rama složili da je potrebno uvesti mjere protiv Srbije. Pretpostavlja se da bi to mogle biti “političke” mjere, poput otkazivanja sastanaka na najvišoj razini ili zamrzavanja pregovaračkog procesa koji ionako već godinama tapka na mjestu, a ne trgovinske sankcije. Recimo, nedavno je zbog svog ponašanja Kosovo “kažnjeno” obustavom djelovanja svih radnih skupina za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, prvu fazu približavanja Kosova EU.
Očito je da se Vučić prilično zakopao, i to baš u trenutku kada je imao određenu prednost pred Kurtijem. Srbija zbog svog stava, poput stalnog odbijanja uvođenja sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, sve više izaziva nezadovoljstvo među dijelom članica EU. Dojam je da se Srbiji previše gleda kroz prste zbog njezina važnog geostrateškog značaja i položaja u regiji te da ju se tim blagim odnosom pokušava udobrovoljiti da se makne iz ruske sfere. Ali, zasad se to ne ostvaruje, a Vučić dodatno “nabrijava” situaciju na Kosovu i ta mu je tema postala stožerna u njegovoj političkoj agendi i obračunima s oporbom.
No, kako je jednom netko rekao, Srbi bi ginuli za Kosovo, ali ne žele tamo živjeti. Iako Vučić pokušava zataškati situaciju, premijer Kurti objavio je da je “preliminarna istraga”, kako javlja RSE, pokazala da su u napadu kod manastira sudjelovale srpske paravojne formacije “Civilna odbrana” i “Sjeverne brigade” (negdje se spominju i kao “Brigade sjevera”), koje su se obučavale na poligonima u Srbiji. Osim svega toga, kao dokaz neumiješanosti trebao bi poslužiti i poziv Srbije da KFOR pojača svoju nazočnost na sjeveru Kosova, odnosno da čak izuzme to područje iz ingerencije kosovskih tijela.
Naime, kako prenosi beogradski Danas, predsjednik građanske inicijative Srpski opstanak, Aleksandar Arsenijević iz Sjeverne Mitrovice, kaže da povećanje trupa KFOR-a neće utjecati na rješavanje situacije na terenu, “osim ako ne zauzmu pristup monitoringa ili protektorata za koji sam se zalagao”. Zapravo se čini da Vučić na sve načine želi, ako već nije uspio ostvariti “SAO Krajinu” na sjeveru Kosova, barem da se to područje izuzme iz državnopravnog prostora Kosova. Moguće je da je cilj napada kod Banjske, koji je očito krenuo krivo, bio upravo izazvati da međunarodne snage preuzmu kontrolu nad tim područjem i pretvore ga u svojevrsno “izdvojeno područje”.
Kako za Danas kaže srbijanski politolog Ognjen Gogić, Srbija je nakon oružanog sukoba tražila povećanje snaga KFOR-a u srpskim sredinama, što se i ostvarilo (Velika Britanija već je poslala kontingent od dodatnih 200 vojnika, a očekuje se da bi to mogle učiniti još neke zemlje), ali do toga nije došlo zbog zahtjeva Srbije, nego “zbog ponašanja Srbije”.
“Dio međunarodne zajednice okupljen u okviru Kvinte, koja odlučuje o raspoređivanju NATO-ovih snaga na Kosovo, ima drugačije viđenje sigurnosne situacije na Kosovu od Beograda.”
Prema Gogićevu mišljenju, sadašnja je percepcija Zapada da je srpska strana ta koja ugrožava situaciju na Kosovu. Podsjetimo da je Srbija poslala na granicu s Kosovom svoju vojsku, koju je na intervenciju NATO-a morala povući, dok su s druge strane potvrdili da su “sve akcije kosovske policije provođene u suradnji s međunarodnim snagama koje su prisutne na terenu”, navodi Gogić. Dodaje kako vlada uvjerenje da je Beograd odgovoran za situaciju ili da namjerno provocira incidente ili tako što ne uspijeva kontrolirati dio svojih sigurnosnih službi koje time upravljaju.
Podsjetimo da se odmah nakon napada pojavila informacija kako bi iza svega mogla stajati srpska obavještajna služba BIA, odnosno njezin šef Aleksandar Vulin za kojega ni u Beogradu ne kriju da je “moskovski čovjek u Srbiji”. Konačno, ne zaboravimo da je on već dva puta od početka napada na Ukrajinu boravio u Rusiji gdje se susreo s vodećim Putinovim obavještajcima. To samo dodatno pojačava sumnje da u svemu tome ruke ima i Moskva.