„Standard stanovništva će padati sljedećih nekoliko godina pod utjecajem rasta cijena energenata, šokova u lancima opskrbe, kao i povećanja privatnog zaduživanja, kreditiranja i nekontroliranog tiskanja novca“, procjenjuje dr. sc. Marinko Škare, rektor i profesor na pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile. Hrvatsko stanovništvo je pogodio rast cijena plina, goriva i električne energije i prije izbijanja rata u Ukrajini i ekonomskih posljedica koje tek slijede, a zbog nestašica na svjetskom tržištu još je lani počelo značajno poskupljenje hrane.
Vlada je taj cjenovni udar ublažila paketom mjera u sklopu kojih je snizila PDV na energente i određene namirnice. Naš sugovornik smatra da će efekti tih mjera biti zanemarivi: „To je kao saldi (popusti) od 50 posto na tršćanskom Ponte Rossu u prošlom stoljeću. Uključuju dvije majice, a sve ostalo je po normalnoj cijeni. Ista situacija je i s PDV-om: past će cijene ubrusa i salveta, a rasti cijene svih nužnih dobara široke potrošnje koja građani kupuju. Cijene hrane i energenata će rasti bez obzira na vladin paket i to povećanje cijena već je ukalkulirano u inflaciju i cijene. Svi znamo da će hrana i energija još poskupjeti, u optimističnom scenariju od 10 do 15 posto“, kaže Škare.
Brod tone, a uvodi se euro
Žalosti činjenica, dodaje, što Hrvatska gotovo u potpunosti ovisi o turističkoj sezoni i o ničemu drugom: „Nekad respektabilno gospodarstvo temeljeno na industriji pretvorilo se u Dominkansku Republiku ili Maldive. Mjere moraju ići prema energetskoj samodostatnosti (LNG, solari), uz prolongiranje uvođenja eura“, smatra pulski ekonomist. Naime, prema njegovim riječima, uvođenje europske valute od početka 2023. godine donijet će Hrvatskoj daljnji val inflacije.
„Iskustva ostalih zemalja pokazala su da je rast cijena na godišnjoj razini nakon uvođenja eura bio u prosjeku 2 do 2,5 postotnih jedinica. Naravno da nije pravi tajming za uvođenje europske valute jer jedini instrument koji imate u borbi protiv inflacije jest monetarna politika, a bez kune monetarna politika se provodi u Europskoj centralnoj banci (ECB), a ne u Hrvatskoj središnjoj banci (HNB)“, veli on. Po njegovom mišljenju, jedinstvena monetarna i fiskalna politika na razini EU-a samo je još jedan ekonomski mit.
„Gospodarstvo Italije, Njemačke, Irske, Francuske nemaju gotovo nikakve sličnosti s hrvatskim. Kako ćete onda rješavati problem inflacije u Hrvatskoj putem ECB-a? Osim toga, ECB je najgori od svih, brod tone a muzika i dalje svira, novac se tiska, kamate su na povijesno najnižim razinama, a inflacija divlja“, kaže Škare. Kad govori o optimističnoj varijanti, predviđa postojeću razinu inflacije u iduće tri godine. No, ukoliko rat u Ukrajini eskalira i dođe do energetskih i trgovinskih ratova, smatra da nema granica rastu cijena u idućim godinama.
Sve ukazuje na duboku krizu
„Svijet nije nikad bliži bio novoj velikoj depresiji, moguće većoj od one iz 1929. godine. Nažalost, svi uzroci krize iz 1929. su pred nama: mogući kolaps burzi (nekontrolirano tiskanje novca) i svjetske trgovine (pandemija i rat u Ukrajini), neprilagođene politike vlada diljem svijeta i potencijalni pad međunarodnog kreditiranja i zaduživanja, buduća monetarna kontrakcija, panika banaka i bankroti.“, kaže Škare.
Smatra da bi realni standard hrvatskih građana mogao pasti i do 30 posto, a ukoliko ukrajinski rat potraje i ne dođe do promjene politike ECB-a, smatra da je moguć pad i do 50 posto. S druge strane, kaže da nema prostora za rast plaća i mirovina u mjeri u kojoj bi to ublažilo pad realnog standarda zbog rasta cijena jer bi to dovelo do hiperinflacije i stagflacije u dosad neviđenim razmjerima.
Sve skuplje, a prihodi isti
Paralelno s inflacijom, raste i broj građana koji žive na rubu siromaštva, ali i onih koji su zbog dugova dospjeli u blokadu: prema posljednjim podacima Financijske agencije, više od 240 tisuća građana blokirano je zbog dospjelog duga od čak 24,8 milijardi kuna s kamatama. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, podsjeća da je standard hrvatskih građana bio silno ugrožen i prije lani pokrenutog vala poskupljenja.
„Prema Državnom zavodu za statistiku, oko 27,2 posto mjesečnog troška prosječnog hrvatskog kućanstva otpada na hranu i bezalkoholna pića, a 17,7 posto na troškove stanovanja koji uključuju i energiju. Budući da su to područja u kojima su poskupljenja bila izrazita, onda je jasno da to uzrokuje izuzetno jak udar na sve širi krug građana. Kako se spuštamo s prihodima naniže, tako udio troškova hrane i bezalkoholnih pića raste na više od 40 ili čak 50 posto, a trošak stanovanja na više od 30 posto. Posebno su ugrožena kućanstva u ruralnoj sredini, samačka i umirovljenička te ona s više djece, nezaposleni, bolesni…“, nabraja Sever.
Država ne može zaustaviti tržište
Stopa rizika od siromaštva za 2020. godinu iznosi 18,3 posto, a budući da ti službeni podaci solidno kasne, stvarno stanje je puno gore, smatra naš sugovornik. Realno je očekivati daljnji val poskupljenja cijena hrane, prijevoza, stanovanja, a posljedično i drugih dobara.
„Uz mjere koje je poduzela, vlada nema puno mehanizama na raspolaganju. Može se još nešto malo napraviti na području trošarina za gorivo, može se PDV na električnu energiju sa sadašnjih 13 spustiti na 5 posto. Međutim, kad je riječ o spuštanju PDV-a, primjerice na naftne prerađevine, nema nikakvog jamstva da će, upravo zbog slobode formiranja cijena, doći do njihovog smanjenja uopće ili barem u dijelu obima koji se „otvorio” kroz olakšanje toga poreznog opterećenja“. Kad je riječ o mogućem zamrzavanju cijena nekih strateških namirnica, može doći do umjetno izazvanih nestašica jer prodavač ne želi niti nuditi te proizvode zato što mu se takvim cijenama umanjuje dobit, zaključuje Krešimir Sever.