O neprocjenjivoj vrijednosti ručnog rada svjedoči mladi bračni par iz Mostara. Adna i Harun Hasanagić, zaljubljenici u unikatnost, geometriju i etno motive, izradom različitih predmeta od drveta i dodajući im pečat tradicije, čuvaju bosanskohercegovačko naslijeđe. Iz ljubavi prema predmetima od prirodnih materijala polako, ali sigurno koračaju stazom od malog obrta do prepoznatljivog brenda.
Nakon nekoliko izrađenih primjeraka nakita od drveta, u početku Harun, a potom i Adna postupno su otkrivali čari čudesnog svijeta ručnog rada. Po struci profesorica turskog jezika i književnosti i pravnik, a u slobodno vrijeme kreatori unikatnih umjetničkih djela.
“Nije to na početku bila neka drvorezbarija već prosti kućni projekti: napravio bih sebi neki sto, stoličicu, okvir za ogledalo ili sliku”, priča Harun.
“Vidjevši koliko je sretan kada ovo radi, kada dođe s posla i nastavi raditi, zaintrigiralo me i htjela sam i ja s njim da naučim”, dodaje Adna.
Pokazali su s vremenom da iz ljubavi i hobija može nastati mali obrt. Vrijedne ruke ovog kreativnog dvojca danas izrađuju različite predmete: od nakita, posuda, okvira za ogledala do namještaja. Vole pustiti mašti na volju i satima raditi, kako vole reći, u slobodnom stilu.
“U zadnje vrijeme radili smo zdjelice i u njih smo krenuli ubacivati detalje od bakra, zato što smo htjeli da povežemo metal i drvo”, ističe Adna.
Od drveta se, kažu, može napraviti gotovo sve. Rokovnik s drvenim koricama je, iako teži, poručuju, mnogo ljepši od običnog. Ukosnice za kosu od drveta imaju posebnu čar, a drveni češljevi bolju funkcionalnost za njegu vlasišta, posebice ako se čuvaju u vrećicama natopljenim, primjerice, arganovim uljem. U svaki predmet utkaju dio tradicije.
“Radi se o pitanjima koja su identitarna. Živimo u specifičnoj državi gdje postoje brojna ispreplitanja. Tradicionalno bosansko drvorezbarstvo se njegovalo i razvijalo kao takvo u sva tri naroda u Bosni i Hercegovini. Stvari koje su vezane za kulturu nemaju cijenu, njih treba njegovati i podržavati”, poručuje Harun.
Mnoge stvari rade u inat težini izrade. Rezbarija na manjim predmetima je sitna i delikatna, svaka se rozeta rezbari minijaturnim dlijetima. No trud se, kažu nam, isplati kada se na koncu dana ukaže predmet prošaran tradicijom. Ipak, drvorezbarstvo za njih nije posao kojemu je cilj sami predmet, već ljubav prema bosanskohercegovačkom naslijeđu, što predmetu daje sentimentalnu vrijednost.