Roditelji čija djeca idu u privatne predškolske ustanove u Banjaluci su nezadovoljni razlikom u cijenama u javnim i privatnim vrtićima u najvećem gradu Republike Srpske, te su i pored upućene inicijative da se izjednače subvencije za sad uskraćeni za to.
Predstavnik više od 2.500 roditelja koji pohađaju privatne vrtiće u gradu na Vrbasu, Branko Crnogorac, uputio je otvoreno pismo Ombudsmenu BiH, Kabinetu Predsjednika Republike Srpske i Senatu RS.
Njegovo pismo Senatu Republike Srpske prenosimo u cjelosti:
“Obraćamo se Senatu Republike Srpske i Predsjedniku Republike Srpske kao grupa roditelja koja smatra da su prava naše djece ugrožena u pogledu nepoštovanja Konvencije UN-a o pravima djeteta (Član 2.). Pored toga, obraćam se lično navedenim institucijama kao sin nekadašnjeg člana Senata Republike Srpske, prof. Čedomira Crnogorca, koji bi sigurno pokrenuo ovo pitanje u tom tijelu da je živ. Konkretno, radi se o visini novčanog iznosa za subvencije koji Grad Banjaluka izdvaja za djecu koja pohađaju predškolske ustanove. Naime, naš stav je da Grad kao institucija diskriminiše našu djecu na način da finansijski različito tretira djecu predškolskog uzrasta koja pohađaju javne i privatne vrtiće. Smatramo da je ovo pitanje od prvorazrednog društvenog i egzistencijalnog značaja za Republiku Srpsku u decenijama koje su pred nama, i nadamo se da će kvalitetna rasprava na ovu temu izroditi niz primjenjivih savjeta za izvršne vlasti, kako na lokalnom tako i na republičkom nivou.
Kao prvo, ekonomska cijena javnog vrtića u 2023. godini iznosila je mjesečno 502 KM po djetetu, a iznos koji su roditelji plaćali mjesečno po djetetu bio je 165 KM, kao i godinama unazad. Prošle godine, Grad Banja Luka je za potrebe Centra za predškolsko obrazovanje i vaspitanje izdvojio nešto više od 15 milliona KM. Ove godine, za isti Centar budžet je povećan za 5 miliona KM, tako da je ekonomska cijena boravka djeteta u javnom vrtiću za tekuću godinu 600 KM mjesečno, ako ne uzmemo u obzir adaptaciju i redovno održavanje prostorija javnih vrtića. S druge strane, ekonomska cijena mjesečnog boravka djeteta u privatnim vrtićima zaista je skočila u posljednjih godinu dana, pa tako u većini vrtića varira između 350 KM i 420 KM, s tim da imamo i zvanične najave vlasnika privatnih vrtića da će zbog lančanih poskupljenja i inflacije sigurno doći i do novih poskupljenja. Od Gradske uprave primamo subvencije na mjesečnom nivou u iznosu od 60 KM. Grad je ove godine, za isplatu subvencija za djecu koja pohađaju privatne vrtiće budžetom planirao 1,4 miliona KM, a prošle godine je taj iznos bio nešto niži, 1,2 miliona KM. Iz ovog svega vidljivo je da Gradska uprava i ove godine ne planira da prekine neravnopravan odnos prema djeci koja pohađaju privatne vrtiće.
Upravo iz ovih informacija jasno je da je Gradska uprava ta koja podržava diskriminaciju djece koja idu u privatne vrtiće time što pokriva svako povećanje ekonomske cijene javnih vrtića, pa iznos koji roditelji mjesečno plaćaju ostaje godinama isti. Istovremeno, za djecu koju su roditelji morali upisati u privatni vrtić samo zbog nedostatka kapaciteta u javnim vrtićima, Grad izdvaja svega 60 KM na mjesečnom nivou. Osim toga, ukoliko više djece iz jedne porodice ide u privatni vrtić, čak i uz blagi popust, to predstavlja ozbiljan udar na kućni budžet, što onda definitivno ima veliki uticaj na kvalitet života te porodice.
Krajem januara, nešto više od 2.500 roditelja djece koja pohađaju privatne vrtiće potpisali su Inicijativu kojom su tražili da Gradska uprava tretira svu djecu jednako, u smislu da obezbijede jednake subvencije za svu djecu, a onda su je i predali zajedno sa kopijama spiskova potpisa, tražeći da se sastanu sa gradonačelnikom i predsjednikom Skupštine grada. Nekoliko dana kasnije, došlo je i do sastanka, ali sa gradskim menadžerom, na kojem ne da nije bilo konstruktivnog prijedloga, nego je odnos prema predstavnicima grupe roditelja i vlasnika privatnih vrtića (koji podržavaju ovu inicijativu od samog početka) bio takav da su mnogi od njih napustili sastanak. Sljedeći dan, roditelji i vlasnici privatnih vrtića sastali su se sa predsjednikom Skupštine, koji se tad upoznao sa prijedlozima, a onda organizovao sastanak i naredne sedmice, na kojem je iznio konstruktivan prijedlog, Međutim, i on sam je priznao da bi do brže i lakše realizacije došlo da postoji i podrška od strane gradonačelnika. No, uslijedili su medijski istupi gradonačelnika na kojima ne samo da se nije osvrnuo na naš zahtjev za prekidom diskriminacije prema našoj djeci, nego je naš problem predstavio kao nešto što moramo rješavati sa vlasnicima privatnih vrtića, te da ne očekujemo da će doći do značajnijih povećanja subvencija. Mi smo nakon tih istupa ponovo dostavili zahtjev za sastankom, i to isključivo sa gradonačelnikom, ali do njega nije došlo iako je prošlo više od dvije sedmice od podnošenja zahtjeva. Svaki dan naši predstavnici zovu Kabinet gradonačelnika s ciljem da saznaju kada bi moglo doći do sastanka, ali niko ne odgovara na pozive. Sve ove informacije možete da provjerite i potvrdite u Gradskoj upravi.
Imajući u vidu da smo se kao grupa informisali da je u maju prošle godine objavljena sjajna studija UNICEF-a pod naslovom ,,Studija ulaganja u djecu u Republici Srpskoj”, čije se preporuke tiču upravo naše inicijative, htjeli bismo da vas zamolimo da kao organizacija koja prati sprovođenje međunarodnih dokumenata (kao što je Konvencija o pravima djeteta), pokrenete predmet u vezi sa našim problemom, te da, ukoliko je moguće, date i svoje mišljenje o tome da li i kako Gradska uprava diskriminiše djecu predškolskog uzrasta.”
– Branko Crnogorac, jedan od koordinatora Inicijative