U osvit najavljenog i očekivanog iranskog napada na Izrael (Teheran je preko Budimpešte upozorio Tel Aviv da će napasti, ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó je bio posrednik), u posjet Iranu neočekivano je stigao “drugi čovjek Rusije”, tajnik ruskog Vijeća sigurnosti i donedavno dugogodišnji ministar obrane te jedan od najbližih Putinovih suradnika Sergej Šojgu.
Visoki ruski dužnosnik je, pretpostavlja se, donio “Putinovu poruku” za iransko vodstvo, ali je očito stigao i da “dogovori neke važne stvari” oko mogućeg širenja rata na Bliskom istoku s nesagledivim i vjerojatno dalekosežnim posljedicama, ako dođe do izravnog “otvorenog” rata Irana i Izraela, na način kako se posljednjih dana pretpostavlja.
Naime, Šojgu se našao s novoizabranim iranskom predsjednikom Masudom Pezaškianom, ali i zapovjednikom generalštaba iranske vojske, generalom Mohammadom Bagerijem, koji je, smatra se, osmislio i rukovodi planiranim udarima na Izrael. Šojgu i Bageri su prvo razgovarali, javljaju moskovske novine RBK, “podulje u četiri oka”, a potom su im se pridružili ostali članovi ruske i iranske delegacije.
I zapadni i ruski mediji kalkuliraju zašto je došlo do ovako naglog posjeta Šojgua, i to u ovako dramatičnom i presudnom trenutku. Ruski proputinovski mediji, poput RIA Novosti, smatraju da se Rusija možda želi “ponuditi kao posrednik”, (time bi se ponovo pozicionirala u regiji u kojoj je posljednjih godina izgubila utjecaj), ali to je ipak malo vjerojatno jer teško da Moskva, s obzirom na svoj trenutačni “ugled” i izoliranost na globalnoj sceni zbog rata u Ukrajini, može odigrati tu ulogu i teško bi je Zapad, zbog toga, kao takvu prihvatio.
Drugo, navodi pak moskovski list RBK, Šojgu se otišao “informirati, da vidi što Iran zapravo namjerava” (recimo, napasti sa svog teritorija ili “ići” samo preko Libanona) i “kakav i koliki bi to rat mogao biti”, odnosno do kakvih bi se razmjera sukob mogao razviti. Inače, i u Moskvi tamošnji prokremaljski analitičari špekuliraju o Šojguovoj teheranskoj misiji. Zato se s Bagerijem i našao nasamo. Tako i član neformalnog Putinova savjetničkog vijeća, politolog Sergej Mrakov, na svom Telegram kanalu navodi da je Iran “ključni strateški saveznik Rusije” na Bliskom istoku, čime potvrđuje navode da se Putin već odredio u eventualnom sukobu.
Prema Markovu, jedan od razloga zašto bi Rusija trebala pomagati Iranu jest “zadavanje udaraca SAD-u”, na vojnom i političkom planu, gdje god i kada god je to moguće, jer po njemu, Washington će stati iza Izraela, pa se “to mora iskoristiti”. The New York Times (NYT), pak, iz vojnih izvora u Iranu (jedan od izvora je i iz Korpusa stražara iranske revolucije) navodi da je Iran od Rusije zatražio “napredne i suvremene” protuzračne sustave, a izraelski Chanel 14 govori da se radi o sustavima Iskander koje je navodno Rusija već isporučila. Izraelski obavještajni podaci govore da su u Iran doletjeli i ruski transportni vojni avioni Il-76 s ratnom tehnikom i streljivom.
NYT pak navodi da su Rusi već isporučili radare i sredstva protuzračne obrane, dok neki ruski vojni blogeri “sumnjaju” na to da je Iran upozorio Moskvu da bi mogao smanjiti ili ograničiti isporuku dronova Shahida, koje Rusija koristi u ratu protiv Ukrajine. Chanel 14 navodi da Rusija već ima sustave koji mogu na razdaljini od 5000 km pogoditi ili onesposobiti vojne instalacije, ali ne navode je li Iran to tražio, odnosno je li mu Rusija takvo nešto ponudila. No, kako piše moskovski Komersant, Šojgu je poručio da je “Rusija spremna na posvemašnju suradnju kada su u pitanju regionalni odnosi”.
Podsjetimo da su Rusi namjeravali isporučiti projektile proiranskim hutistima u Jemenu, koji gađaju zapadne brodove u Crvenom moru. Neki analitičari zaključuju da bi to moglo značiti da bi Rusija u slučaju eskalacije sukoba na Bliskom istoku zauzela “iransku stranu”, mada je Moskvi zbog Ukrajine itekako stalo da njeguje dobre odnose s Izraelom, a poznato je veliko osobno prijateljstvo Vladimira Putina i Benjamina Netanyahua. No kako navodi ruski prorežimski portal Argumenti i fakti, iranski predsjednik je nakon razgovora sa Šojguom kazao da je “završila era američke dominacije” te navodi da bi se Rusija opredijelila i zato što bi SAD i EU u tom sve očitijem sukobu podržali Izrael.
Pitanje je samo kako bi se postavile arapske države, u prvom redu Saudijska Arabija i Egipat kao regionalne sile, a pogotovo Rijad, preko čijeg bi se neba, odnosno zračnog prostora, vjerojatno vodio taj rat. To bi onda svakako utjecalo i na trgovinu naftom, a Moskva u kontekstu širenja sukoba na Bliskom istoku baš u tome vidi svoju šansu da “uzvrati” Europi udarac jer bi cijene energenata vjerojatno skočile u nebesa, pa bi se ponovo, misle u Kremlju, Europa pokajnički i skrušeno okrenula “moskovskim naftnim izvorima”.
Iran i Rusija bi u listopadu na summitu BRICS-a trebali potpisati sporazum o strateškom partnerstvu, a Šojgu je i to dotjerivao sa svojim domaćinima. U svakom slučaju, situacija je sve napetija, a velike sile se nastoje pozicionirati prije nego što se nešto dogodi.