Javno zdravstvo u Bosni i Hercegovini ima mnogo slabosti. Iako imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u javnom sektoru, građani su primorani na liječenje u privatnim zdravstvenim klinikama u kojima nema listi čekanja, drugačiji je i odnos osoblja, a imaju i savremenu opremu. Istovremeno, u javnim zdravstvenim ustanovama, osim listi čekanja, pacijenti često moraju sami kupovati i donositi i lijekove i medicinski materijal. Nerijetko isti ljekari rade i u javnim i u privatnim ustanovama.
Gotovo da nema dana da ne čujemo iskustva pacijenata s Univerzitetskim kliničkim centrom Tuzla. Ljudi pismima, ali i javno svjedoče o agoniji koju su proživljavali i na kraju ostali bez svojih najmilijih. Obitelj nedavno preminulog medijskog radnika Damira Avdića kaže da im, gore od činjenice da Damir kao onkološki pacijent nije imao pravo na adekvatno liječenje, pada neljudski odnos liječnika prema oboljelima.
NINA RATAJC, sestrična preminulog Damira Avdića
“Čak onaj zadnji dan kada je izlazio iz bolnice, ja sam njemu rekla da ću napisati žalbu šta su oni tebi uradili. On je pitao kako ćeš, hoćeš li moći. Pa reko sastavićemo i pokazat ćemo mi to njima. I onda kada se sve ovo desilo, mi nismo uspjeli od svega toga da napišemo. Ali, onda smo stali, šta sada da napišemo pa da taj papir neko uzme i baci. Onda smo napisali i objavili javno pa da vidimo šta su uradili”.
Novinarka Bedrana Kaletović je još prije deset godina pisala o temama slabljenja javnog zdravstva i u svojim tekstovima upozopravala da, ako zdravstvo predamo u ruke politike, imat ćemo ovakve posljedice.
BEDRANA KALETOVIĆ, novinarka
“Vi dolazite u situaciju da kao bolestan čovjek, kao pacijent u zdravstvenoj ustanovi ne možete dobiti zdravstvenu skrb iz razloga što vam ne mogu to dati, jer nemaju. Znači, ne možete primiti infuziju. Jer, osim što nema infuzije, nema igle, nema šprice, nema vate, nema osnovnih stvari”.
Menadžment Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla kao da ne poznaje stvarna dešavanja i stanje na svojim klinikama i sa čime se sve pacijenti susreću i kroz što prolaze. Univerzitetski klinički centar Tuzla dobro funkcionira i bolnička apoteka je dobro opskrbljena, kaže nam medicinski direktor. Direktor ističe da se Klinički centar stalno obnavlja, da stalno pristiže nova oprema te da Vlada Tuzlanskog kantona nikada više nije financijski ulagala.
IGOR HUDIĆ, medicinski ravnatelj UKC Tuzla
“Upravo sam prije ovog našeg razgovora tražio izvještaj iz bolničke apoteke, UKC Tuzla ima sve potrebne lijekove i sanitetski materijal u količinama za nesmetano funkcionisanje”.
BEDRANA KALETOVIĆ, novinarka
“Mi ovdje ne govorimo o nekim skupim lijekovima koji idu na neke posebne pacijente i za neka posebna liječenja pa da je to državi skupo. Luksuz nije da zdravstvo za pacijenta ima komadić vate, špricu, iglu”.
Javno zdravstvo jeste pod megalomanskim apetitima onih koji žele jačati privatne klinike. Predsjednik Skupštine Žarko Vujović ističe da tome u prilog govori i činjenica da pregledi u privatnim klinikama koštaju 50 ili 60 KM dok je, primjerice, u javnim klinikama 13 i pol KM.
ŽARKO VUJOVIĆ, predsjednik Skupštine TK
“Još ću jedanput reći to se sve radi da bi se javni sektor uništio, a privatni podigao”.
UKC Tuzla kao javna zdravstvena ustanova bio je svjetski primjer uspješnosti u liječenju najozbiljnijih bolesti. Politička previranja koja se vode između kantonalne i federalne vlasti, a koje su različitih struja, prelama se preko života ljudi pa je i sve više ovakvih tužnih životnih priča. Ono što je još poraznije je da se i na čelo UKC Tuzla postavljaju ljudi po političkoj, odnosno stranačkoj pripadnosti.