Je li nestašica lijekova neizbježan scenarij u BiH ili ga je moguće prevenirati? S kakvim izazovima u poslovanju se suočavaju veleprometnici lijekova? Kako prevazići trenutne izazove i šta nas očekuje?
Odgovore na ova i druga pitanja potražili smo u Udruženju veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima BiH, kao poveznice u lancu snabdijevanja lijekovima između proizvođača i pacijenata. Sa 20 članica, ovo Udruženje odgovorno je za više od 80% uvoza i distribucije lijekova u našoj državi.
„Nestašica lijekova je neizbježan scenarij koji se trenutno dešava i koji će u narednom periodu sigurno biti izazov za pacijente, zdravstveni sistem i sve sudionike u lancu snabdijevanja“, objašnjava predsjednik UVLMS Faruk Hadžić.
S evropske konferencije distributera održane u novembru 2023 u Briselu objavljeno je da trenutno u EU evidentirana nestašica preko 15.000 zaštićenih naziva lijekova, dok se mnogi antibiotici već nalaze na listi nestašica u više od 20 zemalja EU. Kakva je situacija u BiH?
„U 2023. godini, Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH evidentirala je 171 nestašicu, prijavljenu od 24 nosioca odobrenja. Međutim, prema informacijama s tržišta, broj nestašica je znatno veći. Ovaj trend ukazuje na potrebu za ažuriranje regulative i poboljšanje praćenja stanja na tržištu“ ističe Hadžić.
Da li je moguće prevenirati nestašice lijekova?
„Europska agencija za lijekove (EMA) objavila je popis ključnih lijekova kao početnu smjernicu u osiguravanju dostupnosti lijekova. Većina zemalja EU već je uspostavila ili pokrenula programe robnih rezervi kao konkretan odgovor na izazove snabdijevanja lijekovima. Važnost robnih rezervi posebno je naglašena u vrijeme pandemije COVID-19, gdje smo imali više sreće nego mudrosti u očuvanju stabilnost zdravstvenog sistema, koji nužno zavisi od pravovremene dostupnosti lijekova. Imajući u vidu globalne izazove pitanje je dana kada će robne rezerve lijekova biti od životne važnosti za stanovnike BiH. Robne rezerve lijekova i medicinskih sredstava moraju biti prioritet na svim nivoima vlasti, kako bi se osigurala dostupnost lijekova“ ističe Hadžić.
On naglašava da iako globalni lanac snabdijevanja nije podložan direktnom utjecaju, postoji mogućnost poboljšanja prioriteta isporuke lijekova u BiH: „Trenutnu percepciju tržišta lijekova u BiH karakterizira administrativna kompleksnost i nedovoljna atraktivnost s aspekta potrošnje i cijena.“
Veleprometnici ne utiču na cijenu lijekova
Iako različiti za sve učesnike u lancu snabdijevanja, izazovi u poslovanju se direktno reflektuju sa proizvođača na veleprometnike, zatim na apoteke ili bolnice i na kraju na pacijenta. „Nakon COVID-19 pandemije, najveći izazov za lanac snabdijevanja predstavlja inflacija i enorman rast svih troškova – svih ulaznih cijena, energenata, prijevoza, kamata itd. Veliki iznos unutrašnjeg duga, globalni poremećaj u lancu snabdijevanja i kontinuirani pritisak na sniženje cijena i gotovo nepostojeće marže su izazovi koji se gomilaju i s kojima se veleprometnici svakodnevno suočavaju. Distribucija lijekova u ovakvom ambijentu dugoročno nije održiva, što duboko zabrinjava jer ugrožava kontinuitet snabdijevanja lijekovima“ objašnjava Hadžić.
Distributeri u zdravstvenoj zaštiti predstavljaju ključne partnere u EU, s formalnim priznanjem dijela kritične infrastrukture, čime je naglašena iznimna važnost ovog sektora u zdravstvu.
„Javnost treba znati da veleprometnici ne utiču na veleprodajnu cijenu lijekova. Mi uglavnom prodajemo po kupovnoj cijeni koja je određena Pravilnikom o načinu kontrole cijena, oblikovanja cijena i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BiH, odnosno cijenama na listama lijekova koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja“ objašnjava.
Hadžić ukazuje na neophodne promjene Pravilnika usvojenog 2017. godine, koji ne prati novonastale okolnosti na svjetskom tržištu.
„Svrha Pravilnika je da ograniči samovolju proizvođača u oblikovanju cijena, koje su u slučaju BiH direktno vezane za klaster zemalja Hrvatska, Srbija i Slovenija. No, Pravilnikom je definisano da maksimalna cijena lijeka sadrži maržu veleprometnika, što ne bi trebao biti i nije slučaj u zemljama regiona. U praksi to znači da su veleprometnici nezaštićeni i prepušteni odluci proizvođača, koji im proizvoljno određuju procente marže, i koji sada svoje gubitke namiruju konstantnim umanjivanjem marži. Izuzetno je važno da promjene Pravilnika naprave razliku između proizvođačke i veleprodajne cijene i tako smanje zavisnost veleprometnika od proizvođača,“ naglašava Hadžić
Naš sagovornik napominje da finansijsku stabilnost dodatno narušava dug države i zdravstvenih institucija prema veleprometnicima, koji po trenutnim procjenama iznosi oko 400 miliona KM. Nezavisno od navedenih potraživanja, veleprometnici i dalje imaju obavezu na vrijeme plaćati svoje dobavljače.
„Poslovanje veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima trenutno je najranjivija karika u lancu snabdijevanja. Veleprometnici osiguravaju neprekidno snabdijevanje, no nažalost, istovremeno djeluju i kao glavni finansijeri cijelog farmaceutskog tržišta,“ zaključuje Hadžić.
U cilju postizanja rješenja i preveniranja neželjenih scenarija, Hadžić ističe da Udruženje stoji na raspolaganju svim relevantnim institucijama, u potpunosti svjesno svoje odgovornosti u lancu snabdijevanja.
