U ljubinjskom kraju počela je berba paprike. Do prije nekoliko godina samo u selu Ubosko brojna domaćinstva bavila su se uzgojem paprike, ali su mnogi odustali jer ne mogu naći radnike. Onima koji su ostali vjerni ovom poslu da bi ga na vrijeme završili, na njivi pomažu rođaci, kumovi i komšije. Desetine tona najkvalitetnije paprike svake godine iz Uboska ode na trpeze širom zemlje. Berba je, kažu najteži dio posla, a kako je radnike teško naći domaćini se snalaze tako što pomažu jedni drugima.
– Pomežemo jedni drugima, zovemo kumove, rođake prijatelje. Danas radimo kod mene, juče smo bili kod komšije Mome, sutra kod Vule, i tako se organizujemo – priča povrtar Miloslav Đogo.
Od ruke do ruke, složno kao da su svi jedna porodica, rade brzo i pažljivo, jer svaki plod je važan.
– Kad dođu radnici sa strane, oni manje paze, pa se oštete plodovi i biljke, a mi to dobro pazimo kad radimo, složni smo… Kasnije odemo na ručak, popijemo po pivo – kaže mještanin Uboskog Momo Mičeta.
Kroz šalu Đogo kaže: “Sloga kuću gradi, a složno selo papriku sadi”.
Kažu da je ova godina bila dobra, a prinos odličan. Zbog dugotrajne suše dosta se potrošilo na navodnjavanje, ali je zato bilo manje bolesti pa je kvalitet ploda odličan. U međuvremenu mnoge će domaćice napuniti tegle ovim ljubinjskim paprikama. Znalci kažu da su za preradu bolje i od semberskih, jer sadrže manje vode, a više suve materije. Baš ono što domaćicama treba za dobar ajvar.
