Nakon mjeseci neizvjesnosti, traženja rješenja i borbe s okolnostima koje nisu bile na njegovoj strani – Dennis Hadžikadunić je konačno stao na loptu. Njegova klupska situacija dugo je visila u zraku. Iako je bilo jasno da želi napraviti iskorak, Rostov – s kojim je još uvijek pod ugovorom – nije imao namjeru da ga lako pusti. Paralelno s tim, u reprezentaciji je bio izvan fokusa selektora Sergeja Barbareza. Nije bio na spiskovima, niti u planovima, ali to je sada iza njega.
Ovog ljeta potpisao je za Sampdoriju – klub bogate tradicije i velikih ambicija – te je odmah na terenu pokazao koliko vrijedi. No ono još važnije dogodilo se nešto kasnije – uslijedio je povratak u reprezentaciju. U prijateljskom meču protiv Malte odigrao je svih 90 minuta i podsjetio sve koliko stabilnosti, čvrstine i karaktera unosi u posljednju liniju Zmajeva. Bio je to jasan signal da je spreman za odlučujuće bitke koje čekaju BiH u nastavku kvalifikacija za Mundijal.
– Fenomenalan je osjećaj ponovo obući dres reprezentacije. Bio sam iskreno presretan kad sam dobio poziv, a još više kada sam zaigrao. Biti izabran i biti ponovo među saigračima – to je poseban osjećaj, stvarno, rekao je Hadžikadunić na početku razgovora za Reprezentacija.ba.
Nismo imali sreće
Dok je BiH protiv Malte slavila ubjedljivih 4:1, nekoliko dana ranije prokockana je velika prilika u kvalifikacijama protiv Kipra. Vodstvo u gostima pretvoreno je u razočaravajući remi – još jedan peh koji se, kao po nepisanom pravilu, ponavlja u najgorem mogućem trenutku.
– Očekivao sam da odigramo dobru utakmicu i mislim da smo u oba poluvremena imali nesreće. I kod primljenih golova i kod propuštene šanse u zadnjoj sekundi… Ali, to je fudbal. Nema nazad. Sad nas čekaju dvije nove utakmice i imamo sve u svojim rukama – poručuje Hadžikadunić.
Istina je – Zmajevi nisu oduševili u prethodnim utakmicama. Nije to bio ni blizu maksimum, ali u ekipi još vlada snažan optimizam. Hadžikadunić to ističe s posebnom emocijom.
– Mi vjerujemo u sebe. Mi smo narod koji se uvijek bori do posljednjeg atoma snage, bilo u sportu ili u životu. Znamo da ćemo imati ogromnu podršku na tribinama – sve drugo je do nas. Kad kažem da vjerujem, ne govorim to reda radi, nego jer stvarno to osjećam. Imamo iskustva, ali i mlade, kvalitetne igrače koji se nikoga ne plaše. Mi stariji smo tu da im pokažemo put – bilo da se radi o treningu, utakmici ili svlačionici. Ne bojimo se nikoga, ali svakoga poštujemo – poručuje čvrsto.
San mi je bio Italija
Ovog ljeta potpisao je za Sampdoriju, klub bogate prošlosti i jake navijačke baze. Italijanski stil igre savršeno mu odgovara, a život u Genovi mu – kako kaže – prija više nego što je očekivao.
– Oduvijek mi je san bio igrati u Italiji i stvarno mi je drago što sam došao u klub kao što je Sampdoria. To je klub sličan HSV-u – velika očekivanja, jaka ulaganja i navijači koji su jako strastveni, gotovo kao naši. Cilj je povratak u Seriju A, ali liga je teška. Nema lakih utakmica. Po meni, čak je i teža od 2. Bundeslige jer se igra zatvorenije i puno je taktike – kaže Hadžikadunić.
Povezivao se i s drugim klubovima, čak i većim, ali transfer je bio zakočen – Rostov ga nije želio tek tako pustiti. Dennis ne ulazi previše u detalje, ali priznaje da situacija nije bila jednostavna.
– Nekad se dese stvari koje je teško objasniti. Morao sam prvo riješiti neke poslovne stvari da bih mogao odlučivati slobodno. U pozadini se dešava mnogo toga što ljudi ne znaju, ali na kraju se sve završilo kako treba. Danas sam zadovoljan.
Sa HSV-om sam ostao u super odnosima
Hadžikadunić je prethodnu sezonu odigrao sjajno u HSV-u s kojim je izborio povratak u Bundesligu. Iako su ga željeli zadržati, transfer nije realizovan.
– Ma, super smo i danas. Pratim ih, želim im sve najbolje. Imam odličan odnos s trenerom, igračima, ljudima iz kluba. Često se čujemo. Kao što sam rekao – ponekad se dese stvari koje nisu u mojim rukama. Situacija s HSV-om je bila baš takva. Ali, drago mi je da sam danas u Sampdoriji i da su oni dobro otvorili sezonu.
Za stopera poput njega, igrati u Italiji je privilegija. Taktika, disciplina, defanziva – sve ono što razvija igrača u svakom smislu.
– Mislim da je ovo fudbalski baš ono što sam želio. Italija je vrhunska škola, posebno za defanzivce. Već imam dovoljno iskustva da se brzo priviknem na novu sredinu – igrao sam u Rusiji, Španiji, Njemačkoj…Ovaj dio Italije mi jako odgovara – klima, hrana, ljudi, sve. Ni jezik nije tolika prepreka, snaći ću se. A treninzi? Duži su nego u Njemačkoj, igra se jače i oštrije – zaključio je Hadžikadunić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
