U političkom životu Mostara predugo dominira buka bez rezultata – mnogo govora, malo stvarnog učinka. Upravo tom slikovitom metaforom, “puno zujimo, malo meda dajemo”, predsjednik mostarskog SDP-a Senad Đeldum sažeo je stanje u kojem se grad nalazi već decenijama.
„Tridesetogodišnji vladari ruševina danas govore o ruševinama“, upozorava Đeldum, podsjećajući da su oni koji su godinama donosili odluke sada najglasniji kritičari posljedica vlastite politike. Sličnu ironiju vidi i u raspravama o industriji, radničkim pravima i uređenju sistema.
Posebno oštro kritikuje protivljenje minimalnoj plati od 1.000 KM, koje, kako navodi, dolazi upravo od onih čija primanja višestruko premašuju taj iznos.
„Protivnici neradne nedjelje su oni koji nedjeljom rade samo kada idu na plaćene seminare, uz dnevnice i honorare“, navodi Đeldum, ukazujući na dubok jaz između političke elite i svakodnevnice građana.
U nizu kontradikcija koje navodi, Đeldum podsjeća i na otpor uređenju sistema od strane onih koji su, kako kaže, „godinama uredno varali državu“, ali i na sukob javnog i realnog sektora, gdje „sit gladnom ne vjeruje“.
Ipak, njegova poruka nije samo kritika – ona je prije svega poziv.
Mostar, smatra Đeldum, stoji pred izborom: ili će se nastaviti „tastatura-politika“ i beskonačne rasprave bez suštine, ili će se sjesti za sto i dogovoriti jasna strategija razvoja grada – kratkoročna i dugoročna – u interesu svih građana.
„Moramo maknuti kočničare procesa, dati šansu mladim ljudima i političarima sa svježim idejama iz svih probosanskih stranaka, te uključiti našu dijasporu u konkretne projekte“, poručuje on. U suprotnom, upozorava, Mostar će ostati grad ruševina, „idealan za scenografiju ratnih filmova ili naslovnicu neke ‘Battlefield’ igrice“.
Đeldum podsjeća da Mostar ima potencijal da postane urban, moderan i čist grad – istinski centar turizma Bosne i Hercegovine – ali samo ako se ruševine zamijene novim sadržajima: turističkim, stambenim, infrastrukturnim.
Posebno naglašava i potrebu završetka projekta kolektora, bez kojeg grad, kako kaže, „pliva u fekalijama i oborinskim vodama već pri prvoj ozbiljnoj kiši“.
Na kraju, njegova poruka je jednostavna, ali snažna:
„Moramo spustiti ego i uključiti razum. Do nas je – možemo. Pitanje je samo: hoćemo li?“