Zaobilaženje ruskog zračnog prostora od kraja veljače ove godine, zbog ruske invazije na Ukrajini, za mnoge linije zrakoplovnih tvrtki znači dulje letove, veću potrošnju goriva i veću emisiju stakleničkih plinova, piše CNN.
Oko 400 letova mjesečno na linijama koje je ranije koristile ruski zračni prostor sada je prisiljeno ići duljim putem, prema stranici Flightradar 24.
Neki letovi iz Europe za Aziju sada lete južnije od Rusije a u nekim slučajevima i vrlo duge rute preko Arktika. A Rusija je golema, najveća je država na planetu , veća od kontinenta Antarktike.
Nove rute znače vremenski dulja putovanja i više kilometara što se pretvara u više potrošenog goriva i više emisija stakleničkih plinova.
Za let Japan Airlinesa iz Tokija u London, na primjer, koristi se zrakoplov Boeing 777-300ER koji sagorijeva otprilike 8700 litara goriva na sat. Preusmjereni let koji sada ide na istok preko sjevernog dijela Tihog oceana, Aljaske, Kanade i Grenlanda dodao je 2,4 sata i troši oko 21.200 litara više goriva, što je povećanje od 20 posto.
To znači da bi taj let, prema izračunima Paula Williamsa, atmosferskog znanstvenika sa Sveučilišta Reading za CNN, mogao emitirati dodatnih 54.000 kilograma ili 60 tona ugljičnog dioksida u atmosferu što zagrijava planet. To je količina ugljičnog dioksida koju emitira prosječni automobil koji prijeđe 220.000 kilometara, ili gotovo šest puta oko planeta.
Williams je rekao da točna brzina sagorijevanja goriva ovisi o težini zrakoplova, visini i brzini, a neke od tih varijabli su nepoznate. Ovi izračuni također ne uzimaju u obzir učinak zagrijavanja drugih emisija stakleničkih plinova ili kondenzacijskih tragova letova.
“Naravno, mnogi se ljudi, kad razmišljaju o zrakoplovstvu i klimi, fokusiraju na emisiju CO2”, rekao je Williams za CNN. “Ali, zapravo, stvar je mnogo gora od toga. CO2 je zapravo samo vrh ledenog brijega. Dodatno vrijeme leta uzrokuje puno više zagrijavanja od kilometraže koje sam vam dao jer uzimaju u obzir samo CO2, a ne druge učinke nepovezane s CO2.”
Dan Rutherford, direktor zrakoplovnih i pomorskih programa Međunarodnog vijeća za ekološki transport, rekao je za CNN da Williamsovi izračuni “izgledaju razumni”.
“Ako ništa drugo, on podcjenjuje vjerojatni učinak letova na dugim razdaljinama koji s dodatnom udaljenosti ‘troše gorivo da bi prenijeli gorivo'”, rekao je Rutherford.
Drugim riječima, to je začarana petlja koja guta gorivo: potrebno je više goriva da se nosi težina više goriva.
Prema Flightradar24, službi praćenja zrakoplova, postoji ograničen broj letova, uglavnom letova Finnaira, koji idu polarnom rutom iznad Rusije. Drugi idu južnim putem.
Rutherford je procijenio da bi se, ako ruski zračni prostor ostane zatvoren dulje, globalna ‘proizvodnja’ ugljika u zrakoplovstvu mogla povećati do jedan posto.
Možda se čini da to nije mnogo, ali zračni prijevoz značajno pridonosi klimatskoj krizi, čineći više od 2 posto svjetske emisije ugljičnog dioksida, prema Institutu za studiju okoliša i energije. Institut napominje da bi, da je zrakoplovna industrija država, bila na 6. mjestu po emisijama ugljika.
“Ipak, smatram da je to marginalni utjecaj koji vlade ne bi trebale uzeti u obzir prilikom određivanja politike u vezi s inavazijom na Ukrajinu”, rekao je Rutherford za CNN.
“Po mom osobnom mišljenju, to je mala cijena za obranu globalne demokracije i međunarodne vladavine prava.”
Letenje može činiti ogromni dio čovjekovog ugljičnog otiska.
Na primjer, jednosmjerni interkontinentalni let između Hong Konga i San Francisca emitira više ugljičnog dioksida od godišnje aktivnosti prosječnog Britanca – ili aktivnosti 10 ljudi koji žive u Gani, prema analizi objavljenoj 2020. u časopisu Nature.
“Letite manje” često je prvi savjet stručnjaka za ljude koji žele smanjiti utjecaj na klimu.
No, s obzirom na to da zrakoplovna industrija posrće u borbi s dekarbonizacijom, Williams je rekao da očekuje da će se emisije zrakoplovstva s vremenom samo povećavati.
“Budući da je zrakoplovu potrebno toliko energije za stvaranje potiska, stvarno je teško odmaknuti se od fosilnih goriva. Dakle, zrakoplovstvo je trenutno mali dio slagalice, ali u narednim desetljećima njegov će udjela rasti u globalnim emisijama.”
Zračne tvrtke mogu ulagati u nove, učinkovitije zrakoplove i prijeći na održiva zrakoplovna goriva, rekao je Rutherford, ali to su dugoročna rješenja. Kratkoročne strategije su ograničene.