Domaćinstva istočne Hercegovine ne mogu živjeti isključivo od uzgoja krompira, ali svako od njih, zahvaljujući komparativnim prednostima dobre klime i geografskog okruženja ovoga podneblja, može da živi od uzgoja ove i drugih poljoprivrednih kultura istovremeno.
Ovakav zaključak donesen je na predavanju o gajenju krompira, koje je u Trebinju organizovao UNDP, u okviru projekta konkurentne i inovativne domaće ekonomije, gdje je rečeno da blizina turističkih destinacija i 270 sunčanih dana daju dvije žetve i dobru prodaju. Za sve to, kako je istaknuto, treba da se prati takozvani lanac proizvodnje, koji podrazumijeva izbor kvalitetnog sadnog materijala, odgovarajuće sorte, primjenu svih agrotehničkih mjera, uključujući i doradu krompira, njegovo sortiranje, pakovanje, nastup na tržištu, kao i brendiranje.
„Krompir u Hercegovini može da bude i te kako isplativ upravo u ranoj proizvodnji kada se cijena kreće od 1,5 evra do 50 centi, kada pristižu količine iz drugih krajeva, a kada se prosečnoj cijeni od jedan evro doda i plastenička proizvodnja, nekoliko ari može da bude vrlo profitabilno, tim prije što je ovo pred kultura nekim drugim kulturama, poput paprike i paradajza, tako da imamo dvije žetve čak i na otvorenom prostoru zbog toplog vazduha“, objasnio je profesor dr Zoran Broćić sa Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu.
Specijalista za krompir dr Živko Bugarčić, iako radi kao konsultant nizozemske kuće „Agriko“, kaže da je potrebno intenzivirati domaću proizvodnju radi što manjeg uvoza iz inostranstva, a to se može postići i proizvodnjom domaćeg sjemenskog krompira, kao i dvostrukom žetvom u toku jedne sezone.
Proizvođač krompira Novak Motika iz Rogatice kaže, iako ne pripada podneblju gdje klimatski uslovi omogućuju dva puta ubiranje plodova u jednoj sezoni, da je upravo na predavanju u Rogatici stekao veliko znanje o proizvodnji sjemenskog i merkantilnog krompira, ali da se stiče i dobro znanje o proizvodnji mladog krompira u Hercegovini.
„Proizvodnja krompira jeste vrlo skupa sa velikim ulaganjima u sjemenu i ostalom repromaterijalu, ali kada se ima tržište i može se prodati sve što je zasijano, na većim površinama su veće i zarade i jedino se tako isplati raditi“, rekao je Motika, koji ima proizvodnju na oko 30 hektara, sa skladištima oko 700 tona.