Sa prinosom manjim za 30% i niskim otkupnim cijenama završili su voćari proteklu godinu. Ni vremenske prilike im, kažu, nisu išle na ruku. U ovu proizvodnu godinu ulaze sa znatno skromnijim sredstvima namijenjenim za ulaganje, javlja Federalna TV.
Sa 90.000 sadnica voća semberski proizvođač Rade Njegić već godinama uspijeva održati proizvodnju. No, ova godina je, kaže, izuzetno teška. Prinos mu je od 80 do 100 tona po hektaru.
Čedo Radovanović upozorava da je nafta poskupjela, azotna đubriva isto: „Pokušaćemo da kompenzujemo vodotopivim đubrivima koju su manje poskupjela, možda za nekih 50%,dok su ova granulisana skuplja za 300%“.
Žale se voćari i na niske cijene jabuka koje se trenutno prodaju iz hladnjača, a u zavisnosti od sortimenta otkupne cijene su od 65 feninga do jedne marke.
Predsjednik Upravnog odbora Udruženja voćara RS-a Darko Milošević napominje kako je proizvodnja jabuke ili bilo kog voća priča na duge staze – teka nakon 3 ili 4 godine može nešto da se ubire. A veliki je odliv stanovništva, smanjeno je tržište.
Procjenjuje se da je u hladnjačama ostalo neprodato još oko 6.000 tona domaće jabuke koje čekaju isporuku na ranije ugovorena tržišta, poput ruskog. Sa druge strane, voćari na Majevici pretežno su orijentisani na proizvodnju šljive, a sav prinos izvoze na tržište EU-a. Kroz razvojni program resornog ministarstva RS-a dobili su priliku obnoviti zasade, te povećanim prinosom pokušati održati proizvodnju koja je sve skuplja.
„Mi imamo tradiciju izvoza na tržište EU – Njemačke, Austrije, Holandije, Švajcarske. Plasman na rusko tržište je bio do 2014. godine, ali zadnjih godina su se svi okrenuli evropskom tržištu, jer su Rusi postali još zahtjevniji. Problem je i transporta i visoke cijene samog transporta i onda kad roba putuje 4 ili 5 dana, to više nije ta roba“, dodaje Milošević.
Zbog krize na istoku veliki broj proizvođača, kažu, gubi volju i moral za nastavak proizvodnje. Za jabuke koje su izvozili u Rusiju sada moraju tražiti alternativna tržišta. Uzdaju se u pomož nadležnih.