Pod utjecajem inflacije i neregulisanog tržišta došlo je do velikog nesrazmjera između otkupne i prodajne cijene. Poskupljenje svih inputa u proizvodnji automatski je dovelo do poskupljenja cijene mesa za 50 posto. No, ovo poskupljenje ne ide u džepove uzgajivača. Otkupna cijena mesa je niska, a cijene koje plaćaju krajnji potrošači izuzetno su visoke.
U lancu proizvodnje od farmera do krajnjeg potrošača – niko nije zadovoljan. Ili – skoro niko. Skupa proizvodnja, a niske otkupne cijene, farmere su dovele u bezizlaznu situaciju. Sa druge strane, građani u trgovinama meso plaćaju 50% skuplje. Ko kupi kajmak, a ko je na gubitku?
“Krajnji potrošači i proizvođači! A ovi u sredini kroje nam kapu. Trenutna cijena tovne junadi je od 5,50 KM do 5,80.A vidite koliko je u mesarama. Negdje nešto ne štima”, kaže za FTV proizvođač Đorđe Vakčić
Ekonomska analitičarka Mirjana Orašanin objašnjava: “Ako uzmemo primjer jednog bika od 600 kg, koji je po otkupnoj cijeni od 5 do 5,5 maraka, jedan stočar za njega ne može uzeti više od 3.000 maraka. Od jednog takvog bika dobije se 50-60% mesa, a to je oko 350 kg mesa, koje je u prodaji po cijeni od 17 KM do 20 KM i izađe na 6.000 KM. Dakle, jedan prosječan bik košta u nabavci 3.000 maraka, a u prodaji 6 000 maraka, To je 100-postotna marža!”.
Cijene se na tržištu formiraju slobodno. Sve dok meso ne spada u robu koja ima ograničenu maržu, cijene mogu divljati, a inspekcija je tu nemoćna. Zadatak je na vladi da ograniči marže na osnovne životne namirnice. No, postoji li volja za time?
“Kod nas je ta zaštita domaće proizvodnje samo od izbora do izbora, a sve ostalo je prazna priča. Niko još nije stao da zaštiti domaću proizvodnju na nivou BiH”, kaže za FTV Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
A uvoz nekontrolisan. I domaći farmeri muku muče sa problemom tržišnih viškova. Granice su širom otvorene. A roba iz uvoza, pritom i sumnjivog kvaliteta, mnogo je jeftinija.
“Kod nas se uvozi meso po veoma niskim cijenama, prvenstveno jer se radi o mesu trećerazrednog kvaliteta. To je meso koje u zemljama iz kojih dolazi niko ne kupuje, a naši građani su primorani da konzumiraju takvo meso, isključivo zbog niske cijene”, ističe Orašanin.
Milenko Zupur je vlasnik mesne industrije: “Moramo li uvoziti toliko koliko uvozimo? Da li imamo podsticaje i dovoljno sredstava za subvencioniranje naše proizvodnje? Svaka država bi trebalo da brine o strateškim privrednim granama, a to je proizvodnja hrane”.
Da bi bila izbjegnuta pojava tržišnih viškova, tokom protekle sedmice održan je sastanak ministara trgovine BiH i Turske o temi nastavka izvoza crvenog mesa iz BiH na tržište Turske. Izvoz mesa u Tursku ponovo počinje, a već sljedeće sedmice će biti izvezeno oko 600 junadi. No, farmeri su skeptični.
“Zato što se ti ljudi koji izvoze – proberu od onih koji su veliki farmeri i oni prodaju svoje. A mi svi ostali, obični farmeri, naše ostane”, tvrdi za FTV Bakajlić.
Jedina smo država u svijetu – kažu proizvođači – koja izvozi nešto kvalitetno, a uvozi meso sumnjivog kvaliteta. Uvođenje prelevmana i carina, navode, jedini su način da se zaštiti domaći proizvod i spasi domaća proizvodnja.