Europska komisija predložila je kandidacijski status za Ukrajinu, na njenom putu ka članstvu u Europsku uniju. To, naravno, podrazumijeva da će zemlja provesti niz daljnjih reformi – čuli smo od predsjednice Europske komisije. Isti status predložen je i za Moldaviju, dok je Gruziji potvrđena europska perspektiva (što god to značilo), te će, uz ispunjavanje nekoliko uvjeta, njena aplikacija biti ponovo razmatrana. Nikada u povijesti Europske unije mišljenje za jednu zemlju nije doneseno u ovako kretkom roku. Podsjetimo da je aplikacija za članstvo u EU, od strane Ukrajine, podnesena prije otprilike četiri mjeseca. Naravno, presedan je stvoren ruskom invazijom na ovu zemlju, pa one famozne kriterije, koji su za Bosnu i Hercegovinu conditio sine qua non, Ukrajina će ispunjavati naknadno.
Radi korektnosti, treba kazati da ovo nije prvi presedan napravljen od strane Europske unije, u kontekstu potencijalnog članstva u ovoj sui generis zejednici. Imamo primjer Cipra, kao države koja je primljena u EU, a čija vlada ne obnaša vlast na čitavom teritoriju, budući je otok podijeljen na dvije države (Tursku Republiku Sjeverni Cipar i Republiku Cipar). Možda i kontroverzniji, od ovog ciparskog, je primjer Grčke, koja je postala punopravna članica Zajednice 1981. godine, iako je dobila negativno mišljenje od strane Europske komisije. Slična je priča i sa Bugarskom i Rumunjskom koje su trebale ispuniti niz kriterija, s posebnim naglaskom na gospodarske reforme i učinkovitu primjenu usklađenog zakonodavstva. Na kraju su primljene u punopravno članstvo, bez ispunjavanja svih mjera predviđenih Mapom puta.
Za razliku od Ukrajine i Moldavije, Bosna i Hercegovina nema ni preporuku za stjecanje kandidacijskog statusa, a, kako sada stvari stoje, neće ga imati jos zadugo. Naime, prema glasovima koji dolaze iz Brisela, BiH ima svoj proces koji se zasniva na ispunjavanju uvjeta (četiri kriterija: politički, gospodarski, pravni i administrativni) i koji se primjenjuje za svaku zemlju, te nema novih pregovora o uvjetima, ni popusta na proces proširenja. Za razliku od briselskog stava, predsjednik Slovenije predlaže novi paket i kandidacijski status za BiH, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Ovaj prijedlog dodatno je pojačan činjenicom da je BiH, uz Moldaviju i Gruziju, označena kao država u kojoj bi Rusija, preko svojih satelita, mogla isprovocirati određene nestabilnosti, te time dodatno zakomplicirati sigurnosnu situaciju na vanjskim granicama Europske unije. Nekonzistentnost Brisela viđena je i na primjeru Sjeverne Makedonije koja je na europskom putu od 2005. godine, od kada ima status kandidata, ali i u slučaju Albanije i Crne Gore.
Iako se europski put Bosne i Hercegovine i Ukrajine ne može staviti u isti kontekst, obzirom da je ukrajinski put ubrzan iz političkih razloga, upada u oči činjenica da je od našeg potpisivanja SSP-a do dobivanja mišljenja o kandidaturi prošlo više od jedanaest godina, dok je Ukrajina uspjela odgovoriti na upitnik za samo desetak dana. Naravno, sve ovo ne opravdava poslovično inertnu bh. vlast, čija je neučinkovitost iskazana i u kontekstu upitnika i dodatnih pitanja za BiH, kada je za odgovore na ukupno 3897 pitanja potrošeno čak dvadeset i dva mjeseca. Još je lošija situacija sa četrnaest ključnih prioriteta, kojima je uvjetovan kandidacijski status za Bosnu i Hercegovinu, budući je ispunjen samo onaj (u cjelini) koji se tiče funkcioniranja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje. Istina, bilo je nekih promjena u Zakonu o državnim potporama, ali ne i u dijelu koji se tiče etničkog načina odlučivanja u Vijeću za državne potpore. Identična situacija je i sa Zakonom o konkurenciji, u kojem, prema preporukama Europske komisije, treba revidirati procedure za donošenje odluka, odnosno ukinuti veto po nacionalnom ključu. Općenito, potrebne su znatne prilagodbe pravnog i institucionalnog okvira, te administrativnih i provedbenih kapaciteta u svim područjima politike da se bh. zakonodavstvo uskladi s pravnom stečevinom EU i djelotvorno provede – zaključak je Europske komisije o našem zahtjevu za članstvo u Europskoj uniji.
Vrijeme je da se fokusiramo na poboljšanje društvenog stanja, na način da prioritet ne bude članstvo u Europskoj uniji, odnosno čekanje na bolje europske dane, već da to bude legislativni i institucionalni iskorak, i to ne zbog drugih već zbog nas samih.
Piše: Željko Batinović