Postavljanje limita cijene na rusku naftu, što je ključni zaključak sastanka grupe G-7 bogatih i moćnih demokracija, otvorio je više kompleksnih pitanja, piše zagrebački Jutarnji list.
Primjerice, Wall Street Journal ideju je opisao kao “stvaranje kartela zapadnih nacija i njihovih saveznika” te je prenio izjave šefice američkog Treasurya, Janet Yellen, prema kojima Sjedinjene države vode “ekstremno aktivne” razgovore o uspostavi kartela koji će limitirati cijenu ruske nafte tako što će zabraniti osiguravateljima pokrivanje rizika transporta nafte ako je njezina cijena previsoka. Čak i ako se zanemari pitanje kako će se provoditi taj neobični mehanizam limitiranja cijene, krenula su upozorenja kako je cijela priča vrlo čudna.
“Cjenovni limiti ne rade”
Ugledni ekonomist Mike Shedlock upozorio je na svom blogu kako “nikada prije u povijesti međunarodna grupa kupaca nije krenula formirati kartel kupaca” te je uz to naglasio: “Cjenovni limiti ne rade. Ekonomska je ludost pokušati ih. Umjesto da prodaje naftu EU, Rusija će ju prodati Indiji i Kini. U najboljem slučaju ova runda besmislica neće učiniti ništa nego preusmjeriti opskrbu s jednog mjesta na udaljenija mjesta uz povećane cijene za sve.” Uz to je postavio cinično pitanje: “Ako je tako lako, zašto to nisu napravili prije nekoliko mjeseci? Zašto nisu postavili cijenu na 15 dolara za barel?” Nadalje, otvorio je pitanje što ako Rusija na ovakve nove mjere odgovori svojim sankcijama zapadnih zemalja. Oko moguće promjene narativa o tome tko će koga i kako sankcionirati još prošli tjedan pisao je i EuroIntelligence:
“Kazalište apsurda duga je europska tradicija. No, čak i slavni dramatičari u ovoj predstavi muče se kako izaći s nekim tako apsurdnim kao što je priča o Njemačkoj i plinskim sankcijama. Ispočetka je prioritet bio omogućiti dotok plina. Stoga su se njemačka vlada i EU odlučili sankcionirati ruski ugljen i naftu, ali su razvodnili vlastite sankcije plaćajući Gazpromu u rubljima. Rezultat toga je da Vladimir Putin ima toliko gotovine da si može priuštiti sankcije protiv EU.”
Ruske sankcije prema EU
Sve se više čini da su ruske sankcije prema EU zaustavljanjem opskrbe plina realni scenarij, iako je teško procijeniti je li Rusija dovoljno financijski stabilna za takvu odmazdu. BBC izvještava kako je “…šef Međunarodne agencije za energiju upozorio da Rusija ovu zimu može zaustaviti opskrbu Europe plinom” te je predložio pripremu za takav scenarij. I Bloomberg primjećuje mogućnost da će Rusija sankcionirati EU: “Cijena prirodnog plina u Europi raste treći dan zaredom zbog prijetnje smanjenih isporuka iz Rusije zbog čega se skladišta plina pune sporije od očekivanja. Gazpromove pošiljke kroz Sjeverni tok ostaju na 40 posto kapaciteta… što reducira opskrbu kupaca u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i drugim nacijama.”
New York Times pak upozorava na to da su se već intenzivirale europske rasprave o kriznim scenarijima te prenose izjavu njemačkog ministra gospodarstva koji kaže: “Čak i ako to još ne osjećate, mi smo u plinskoj krizi. Plin je roba koje će ubuduće nedostajati”. Ovome treba dodati kako je Njemačka već počela zazivati plinsku solidarnost u EU, a NYT prenosi i riječi njemačkog ministra financija Christiana Lindnera koji kaže kako bi visoki troškovi energije mogli povući najveće europskog gospodarstvo u ekonomsku krizu, te je pozvao građane i poduzeća da štede plin. Njemačka već ima plan racionalizacije potrošnje plina. Koliko je situacija kritična govori činjenica da je nekoliko članica EU pokrenulo stara energetska postrojenja koja izgaraju ugljen.
Duboka recesija na pomolu
I kako je moguće da u takvom metežu lideri G-7 zemalja govore kako će oni reći kolika će biti cijena ruske nafte? To je pitanje za sada bez odgovora dok se ne vide detalji plana o nametanju ‘price capa’ za naftu. Hoće li, recimo, taj plan vrijediti samo za rusku naftu, ili sve isporuke? Ako će vrijediti za sve isporuke, što će na to reći zemlje poput Saudijske Arabije?
Bilo kako bilo, ekonomist Shedlock spekulira da će Putin isprovociran ovim potezom “dramatično reducirati opskrbu plina EU te zatražiti punu cijenu”.
Iako je nemoguće znati hoće li Putin nametnuti sankcije EU ukidanjem isporuke plina, dojam je kako bi taj potez mogao gurnuti EU u duboku recesiju.
Izgledno je da recesija dolazi u drugom dijelu 2022. ili tijekom 2023., bez obzira na to što će sljedeće učiniti Putin. Novu gospodarsku krizu već je najavio cijeli niz uglednih poslovnih lidera i ekonomista. Sada se pojavljuju i prvi indikatori neobičnih pomaka cijena na tržištima roba koji ukazuju na to da će ekonomske aktivnosti definitivno usporiti. Futuresi (ugovori koji određuju kupovinu neke robe u budućnosti po danas određenoj cijeni) već padaju kod cijelog niza roba. Iz pada cijena roba u futuresima ne treba donijeti zaključak da se inflatorni trend ispuhuje, već samo da pada potražnja, što je prečac prema recesiji. Konkretno, zabilježen je pad cijena u futuresima kod pamuka, bakra, čelika, ugljena, pa čak i prirodnog plina na američkom tržištu.