Kakvu ulogu Bjelorusija ima u Putinovim geostrateškim planovima može se samo nagađati, ali najvjerovatnije da su u pravu oni koji smatraju da ima ključnu. Za takav stav mnogo je racionalnih razloga, a najvažniji je onaj da ruski predsjednik mora očuvati mir na dugoj granici sa zemljom koja je prvi ruski susjed.
Bjelorusija je zemlja na koju „Putin računa“ u tolikoj mjeri da godinama, a od početka agresije na Ukrajinu još i intenzivnije, podržava autokratski režim bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka. Za takvo Putinovo ponašanje mnogo je razloga, a najvažniji je geostrateško mjesto Bjelorusije, koju Putin koristi kao tampon zonu između svoje zemlje i evropskih NATO članica – Poljske, Litvanije, Latvije i Estonije.
Oni koji pažljivije prate stanje na evropskom dalekom istoku tvrde da su veze Rusije i Ukrajine toliko duboko isprepletene da je moguće kako će Rusija, u bližoj budućnosti, uz bjeloruski pristanak, izvršiti neku vrstu spajanja ili prisajedinjenja dvije države, što će u mnogim elementima ličiti na “njemački Anschluss Austrije”.
Sve više problema u “postsovjetskom ataru”
Kada govori o razlozima zbog kojih je „Putinu potrebna Bjelorusija“, hrvatski novinar Vlado Vurušić kaže da je jedan od ključnih razloga i neophodnost Rusije da očuva privid svog međunarodnog utjecaja pri čemu je mnogo važno da se pokaže kako Rusija i dalje u svijetu ima „bliske saveznike“.
„Potrebna mu je i zato da može pokazati da konačno ima i nekog bliskog saveznika, jer znamo da mu se broj saveznika smanjio. Sada vidimo i da srednjoazijske države, u prvom redu Kazahstan, na neki način, okreću leđa Putinu, odnosno i da te zemlje srednje Azije nisu unisono stale na rusku stranu, nakon agresije na Ukrajinu. Znamo da nisu ni glasale, ili su se suzdržale, ili nisu bile na glasanju u Ujedinjenim narodima kada se glasalo o osudi ruske agresije. Prema tome, Putin ima sve više problema kako bi se reklo u svom ataru, postsovjetskom. Lukašenko je svakako čovjek koji je isključivo na vlasti zahvaljujući Rusiji. Njegov opstanak ovisi o Putinu i o Rusiji, a to je jedan prilično nestabilan režim. Rusija ulaže ogromna sredstva u Bjelorusiju i, osim što ih rat u Ukrajini dnevno košta milijardu dolara, kažu da njih navodno ništa manje ne košta održavanje Bjelorusije, odnosno Lukašenka na vlasti“, kaže Vurušić.
Ono na šta Putin računa jeste poseban odnos između Rusije i Bjelorusije definisan kao jedna vrsta savezne države, koja podrazumijeva mnogo pogodnosti za Rusiju. Taj koncept Putin je i ranije nastojao iskoristiti za osvajanje predsjedničkog mandata, pojašnjava Vurušić.
„Oni imaju sporazum o toj tzv. saveznoj državi, to je sporazum u kojem dvije države na neki način djeluju kao savez država. Imaju zajedničke zakone, bescarinsku zonu, slobodan protok ljudi i roba, što je, kada imate zemlju od deset miliona stanovnika i zemlju kao Rusiju od 150 miliona stanovnika, naravno prednost za Moskvu. Podsjetimo se da je Putin, prije nego je promijenio ustav i anulirao sve svoje dosadašnje mandate predsjednika i s novim ustavom mogao krenuti iz početka, sebi omogućio da se na sljedećim izborima opet može kandidirati. Jedna od varijanti je bila da se aktivira savez sa Bjelorusijom do mjere ujedinjenja u jednu državu i onda Putin postaje predsjednik nove tvorevine“, kaže Vurušić.
Bjelorusija kao dio Rusije
Bjelorusija već sada, praktički, djeluje kao integralni dio Rusije, što se vidi na nizu veoma jasnih pokazatelja, pojašnjava Vurušić.
„Tamo je ruska vojska, iz Bjelorusije se napada i raketira Ukrajina, sada će oni poslati tamo svoje raketne sustave ‘Iskander’ i moderniziraće bjeloruske avione, lovce i svi oni će imati mogućnost da nose nuklearne bojeve glave. Bjelorusija na neki način postaje nuklearna ispostava Rusije upravo zato što graniči s Poljskom i baltičkim republikama za koje znamo da su najveći jastrebovi među zemljama Evropske unije, kada je u pitanju Rusija i pomoć Ukrajini. Ono što je, s druge strane veoma zanimljivo, jeste podatak da samo deset posto Bjelorusa podržava rat u Ukrajini ili uključenje bjeloruske vojske u rat koji Putin vodi u njima susjednoj zemlji. Jedan od razloga zašto Bjelorusija formalno ne sudjeluje u ratu, iako se dosta govorilo da će se sa svojim oružanim snagama uključiti u ruski napad na Ukrajinu, jesu saznanja da postoji veliki strah režima od toga kako bi se njihova angažiranost mogla odraziti na unutrašnje prilike u zemlji, pojašnjava Vurušić.
Savez neravnopravnih partnera
„Čak i po podacima koji dolaze iz bjeloruskih izvora kažu da je stanje u vojsci prilično loše, oni su i puno lošije naoružani, moral u vojnika i stanovnika je mali. Zabilježen je veliki broj odlazaka Bjelorusa iz Bjelorusije upravo u strahu od mobilizacije ili mogućeg sudjelovanja u ratu“, dodaje.
Stvar koja je svima kristalno jasna, kada su u pitanju odnosi između Rusije i Bjelorusije, jeste da je to savez dva neravnopravna partnera, a Lukašenko će se na vlasti održati, kako kaže Vurušić, „samo onoliko koliko to treba Putinu“.
„Bjelorusija im je vrlo važan i praktički jedini, koliko god bio slab, ali jedini nekakav pravi saveznik u ovom trenutku. Mada to savezništvo nije plod odluke vlade ili političke elite u Bjelorusiji, nego opstaje zbog podrške Rusije“, zaključuje Vurušić.
(AJB)